U Gradišci i Zvorniku granični prelaz je skoro u centru grada, za razliku od Velike Kladuše, gdje je on malo udaljen. Koliko su granični prelazi i život uz granicu, u ovim gradovima važni za stanovnike sva tri grada, osjetilo se to najviše zadnjih godinu dana, kada su povremeno bili zatvoreni zbog pandemije Covida 19.
Gradiška
U Gradišci je granični prelaz skoro u centru grada, što situaciju komplikuje s obzirom na gužve koje su bile prisutne i prije pojave pandemije. Tako su brojne zakrčene ulice, miris ulja, buka od kamiona, intervencija policije bili svakodnevnica grada na Savi. Gradiška ekonomija se najvećim dijelom zasniva na graničnom prelazu, a to pokazuju i brojni tržni centru u blizini centra grada, grupisani u nekoliko stotina kvadratnih metara.
Kako ističe mladi sociolog iz Gradiške Drago Matić, sam položaj graničnog prelaza diktira brojne druge društvene pojave, uslovljene ovakvim geografskim položajem.
“Granični prelaz u centru grada bi za brojne druge stanovnike BiH bio prava noćna mora. Gradiščani su već naučili napamet kuda treba da se kreću, kako da iskoriste ove gužve, ali i kako privredu da organizuju. Ono što je specifično jeste izgradnja Agroindustrijske zone u Novoj Topoli, koja se oslanja na novi most u Čatrnji, gdje će većina saobraćaja da se usmjeri na autoput, što opet pokazuje na koji način granični prelaz utiče na privredu a time i život Gradiščana.”
To što nakon prelaska mosta svi stanovnici Hrvatske dolaze u centar grada im itekako odgovara, poručuje stanovnik Stare Gradiške u Hrvatskoj, Željko Anušić.
“Mi smo do pojave pandemije bili u Gradišci, koliko i u Hrvatskoj. Nama je sve bilo blizu i na dohvat ruke, da ne pričam o pristupačnim cijenama, za razliku od Hrvatske, gdje je sve znatno skuplje.”
Blizina granice odgovara i sportistima, kojima je Gradiška postala posebno zanimljiva izgradnjom sportske dvorane “Arena Gradiška”. Pa su iz košarkaške “WABA” lige odlučili da sva sportska takmičenja usmjere na Gradišku, koja se nalazi na pola puta između Beograda, Zagreba, Sarajeva i Banjaluke.
Ono što u šali stanovnici Gradiške posebno ističu jesu stranci koji se izgube tražeći granični prelaz, tako stanovnik Čatrnje Milan Stojić kaže kako ga dok ide kući ljudi zaustave i iz automobila pitaju gdje je granični prelaz, a on im u šali odgovori tu je blizu, oko 6km odavde.
Zvornik
Zvornik ima dva granična prelaza i oba su mostovi. Jedan je uz sami centar grada i to je stari most Kralja Aleksandra I Karađorđevića, koji je isključivo pješački. Na nepun kilometar vazdušnom linijom, nizvodno niz Drinu je međunarodni granični prelaz za saobraćaj svih vozila. Stanovnici Zvornika i Malog Zvornika, bukvalno žive i rade na granici i za ova dva grada granica je način života. Svako zatvaranje granice ovdje je dodatna trauma, jer sa jedne strane se živi, a na drugoj strani granice radi. Dobro se to osjetilo prošle godine kada je granica bila zatvorena skoro dva mjeseca zbog epidemije Covida.
Posebno je za stanovništvo važan pješački granični prelaz, preko mosta Kralja Aleksandra I Karađorđevića, pa je njegovo zatvaranje i prije Covida zbog renoviranja naišlo i na negodovanje građana. Ovaj granični prelaz je uz sami centar grada, pa se preko mosta, to jest granice, prelazi svaki dan, u redovnu nabavku hljeba, mlijeka, lijekova. Sve u zavisnosti gdje je proizvod jeftiniji, pa prelaze i Zvorničani i Malozvorničani.
Zvorničanka Danijela Cvjetinović ističe da ona redovno lijekove kupuje preko granice, jer u apotekama u Malom Zvorniku su mnogo jeftiniji. Za nju je to mnogo manji trošak svaki mjesec.
“Dok je granica bila zatvorena dobro sam osjetila koliko sam potrošila na lijekove. Meni mnogo znači što mogu da ih kupim jeftinije u Srbiji, a opet vidim mnoge Malozvorničane da kupuju ovdje. Tamo nema prodavnica koliko u Zvorniku”, pojašnjava Danijela Cvjetinović.
Građani pomno prate na obe obale odluke Kriznih štabova. Posebno su zanimljive one o zatvaranju ugostiteljskih objekata. Češće su zatvoreni zbog pandemije Covida ugostiteljski i pojedini trgovački objekti u Srbiji, pa je tome bila posvećena i nedavna izjava za medije gradonačelnika Zvornika Zorana Stevanovića. Stevanović je zbog stupanja na snagu pooštrenih mjera u Republici Srbiji, uputio apel ugostiteljima, trgovcima, ali i svim građanima da se zbog očekivanog priliva građana iz Srbije pridržavaju svih mjera koje je propisao Republički štab za vanredne situacije Srpske.
“Imamo veliko iskušenje. Očekujemo da će naše komšije preko rijeke Drine dolaziti u naš grad u većem broju i zbog toga će naši kontrolni organi imati dosta posla. Ovom prilikom želim da upozorim naše ugostitelje i sve privrednike da će biti pojačane kontrole, prije svega u poštovanju radnog vremena i broja prisutnih gostiju u ugostiteljskim objektima”, rekao je gradonačelnik Stevanović.
Ono što nema u Zvorniku prvo će se potražiti u Malom Zvorniku i obrnuto. Granica se prelazi i da se pošalje pismo ili pošalju pare djeci studentima. U malozvorničkoj pošti subotom je gužva zbog Zvorničana koji koriste taj dan da šalju pošiljke, jer pošta radnim danom radi do 15 časova.
Velika Kladuša
U Velikoj Kladuši od centra grada do graničnog prelaza svega je dva kilometra, tako da je ranijih godina bila česta slika da su kolone vozila često se protezale do samog centra grada. Velike gužve bile su svakog vikenda kao i za praznike, a pretpostavka je bilo da je najfrekventnijim danima po nekoliko hiljada ljudi iz dijaspore dolazilo u Veliku Kladušu.
U svemu ovome treba dodati i brojne šoping turiste iz Slovenije i Hrvatske koji su ovdje dolazili obično subotom. Od dolazaka “stranaca” korist su imali svi, najviše ugostitelji, ali i trgovci, automehaničari, frizeri, kao i ostale uslužne i trgovačke djelatnosti. Posljednjih godinu dana slika je sasvim drugačija, ljudi iz dijaspore je puno manje, gužvi gotovo da nema. Kako su rekli sami građani, nisu ni znali koliko im nedostaje dijaspora dok se nije desila sadašnja situacija.
Kada se konkretno govori o prednostima i nedostacima života na granici, kod stanovnika Velike Kladuše razmišljanja su bila različita. Međutim, kada se desila trenutna situacija, ipak preovladava mišljenje da je život na granici više prednost nego nedostatak, prije svega zbog benefita koje donosi povećan promet kod velikokladuških preduzetnika.
Glavna primjedba, kako ističu građani, jeste činjenica da je trenutno u funkciji samo jedan granični prelaz, a postoje svi uslovi da se u promet stavi još najmanje jedan, koji je sa hrvatske strane u potpunosti gotov i vrlo brzo bi se mogao staviti u funkciju (Plazikur). Bilo kako bilo, koliko god je teško kad su velike gužve, ipak Kladuščani jedva čekaju kilometarske kolone prema granici.
Izvor: pricesagranice.com
