Zenica, grad smješten oko 70 kilometara sjeverno od Sarajeva s približno 100.000 stanovnika, jedna je od najzagađenijih sredina u Bosni i Hercegovini.
Lokalna ekološka organizacija Eko Forum upozorava da je glavni izvor onečišćenja ogromna čeličana u vlasništvu kompanije ArcelorMittal, koja koristi ugalj kao primarni izvor energije.
Ova čeličana, gotovo jednako velika kao i sam grad, decenijama je centar industrije, ali i glavni uzrok ozbiljnih zdravstvenih problema stanovnika, piše Politico, a prenosi Slobodna Bosna.
Novinar piše da se na svom prvom putovanju u Zenicu 2019. godine susreo s lokalnim aktivistom koji mu je tom prilikom rekao: “Ovdje smo svi bolesni, samo neki to još ne znaju.”
Dvije godine kasnije, taj je čovjek preminuo od raka pluća, a njegova smrt mnoge je potakla da se dublje pozabave problemom zagađenja u ovoj regiji.
Operisali ga četiri puta
Stanovnici Zenice i okolnih sela, poput Tetova, žive u stalnom strahu za svoje zdravlje. Alma se u Tetovo doselila prije više od 40 godina, kada se udala.
“Tada je puno ljudi radilo u tvornici, ali danas je situacija užasna. U krugu od 300 metara od moje kuće, svi imaju rak”, kazala je Alma, koja je 2021. godine i sama oboljela od raka želuca.
Ovaj problem ne tiče se samo Zenice ili Bosne i Hercegovine, već šireg područja centralnog Balkana. Mnoge industrijske gradove i sela širom regiona, poput Tuzle i Banovića, zahvata zagađenje vazduha uzrokovano zastarjelim termoelektranama na ugalj, rudnicima lignita i odlagalištima pepela.
Prema izvještaju Human Rights Watcha, Bosna i Hercegovina je peta zemlja na svijetu po smrtnosti povezanoj sa zagađenjem vazduha.
U regiji se nalazi sedam od deset najzagađenijih termoelektrana na ugalj u Evropi, a koncentracije štetnih materija često premašuju granice koje je postavila Evropska unija i Program Ujedinjenih naroda za okolinu.
Izet Barčić, stanovnik sela Bukinje kod Tuzle, živi svega nekoliko stotina metara od termoelektrane. Operisali su ga četiri puta i uklonili mu plućno krilo.
“Ova termoelektrana nas sve ubija”, zaključuje Izet koji se još uvijek nada da će jednog dana uspjeti napustiti to područje.
Izvor: Nezavisne
