Dva vajara, Andrej Mitevski iz Sjeverne Makedonije i Ciprijan Hoprtjan iz Rumunije, više od mjesec dana u Gradišci klešu kamenu gromadu kako bi do početka maja izradili skulpturu posvećenu stradanju Srba iz Zapadne Slavonije u hrvatskoj akciji “Bljesak”, 1. i 2. maja 1995. godine.
Spomenik će biti postavljen u gradskom parku, pored savskog mosta, na mjestu gde su Slavonci osjetili dašak slobode, pronašli parče spasenja, prihvatili ruku prijateljstva.
O umjetničkoj dimenziji, o djelu koje nastaje na otvorenom, Mitevski, koji je zajedno s kolegom Hoprtjanom prihvatio poziv gradske uprave, kaže da će poruka biti smještena u kamenom krugu, koji je uvijek forma beskonačnosti.
“Mi u kamen utiskujemo, klešemo i ostavljamo istoriju bez ograničenog trajanja. To je zapis o stalnoj borbi dvije krajnosti. Krug u kamenu je simbolično podijeljen na dvije polovine, jedna je život, a druga smrt”, kaže Mitevski za “Srpskainfo” dok na promjenjivom vremenu, čas vrućini, čas na hladnoći, snažno rezbari zamišljene forme.
Dualnosti
To su dualnosti, kaže on, koje su svuda oko nas, sa kojima živimo, borimo se da bi prevladao život, mada to nije uvijek moguće.
“Ovdje sam prikazao jedno pero, jedno krilo goluba, koji je zapravo simbol mira i života, simbol nade koja ne smije nikada, ma kako nam teško bilo, da nas napusti”, objašnjava poznati umjetnik iz Skoplja.
Na spomeniku su simboli nasuprot jedni drugima, dopunjava kolegu Ciprijan Hoprtjan, poznati vajar iz Rumunije, koji se već ukazuju tokom napornog, teškog rada na otvorenom prostoru, u centru Gradiške.
“Svi smo mi ljudi, svi stradamo na različite načine i u drugačijim okolnostima, ali priča, tragedija koju stilizujemo ovim spomenikom je bolna i velika. Zato je sam poziv da učestvujem u izradi spomenika velika čast, ali zbog teme na koju radimo takođe i velika odgovornost”, kazao je Hoprtjan za Srpskainfo.
Danima na velikom, otvorenom prostoru bore se da ukrote tvrdi kamen snježne bjeline.
“Meni je uvek bila inspiracija bitka između života i smrti. Mi ne možemo to pobijediti, ali možemo doprinijeti da se ta borba razumije, da dobije umjetničku formu. U konkretnom slučaju, ovim spomenikom, njegovom porukom želimo ukazati mladima ovog mjesta, ali i cijelog regiona i svijeta, da budu svjesni svoje istorije. Istovremeno, ovo je upozorenje ratu, zlodjelima, mržnji da mora jednom ustuknuti pred dobrotom, da to ne smije biti civilizacijska vodilja”, objašnjava Mitevski svoj umjetnički i životni stav, skulptorsku misiju u gradu na Savi.
Jezik umjetnosti
On kaže da je tek ovdje saznao za suštinu stradanja Srba u Slavoniji, te smisao cijele ideje koju je pokrenula gradska uprava u Gradišci.
Svaki spomenik je pametni, memorijalni korektiv za budućnost, uvjeren je sagovornik, koji je prošlog ljeta ovdje učestvovao na Koloniji u kamenu.
“Prvi spomenik sam radio u Gradišci prošle godine. Tema je u suštini ista. To je takođe neka vrsta dualnosti između punoće i praznine, života i smrti, između pozitivnog i negativnog. Vječita inspiracija, i tada i sada je snaga života”, smatra Andrej Mitevski, čije su skulpture u kamenu prepoznatljive u mnogim gradovima balkanskih zemalja, ali i cijelom svijetu.
Jezik umjetnosti je univerzalan, jedinstven koji nas spaja u estetiku, u poruku za sve ljude, kaže Mitevski dovodeći u vezu njegov kraj i Gradišku.
“Kolega, istoričar umjetnosti koji je osnovao prvu makedonsku koloniju, simpozijum u kamenu, potiče iz Gradiške. On se zove Boško Babić, a kolonija je u Prilepu. Boško je bio jedan od uticajnih umjetnika koji je podsticao skulptore”, pronašao je Mitevski tananu, ali čvrstu nit koja spaja Gradišku i Prilep.
Izvor: srpskainfo.com | Autor: Milan Pilipović
