“Čekamo, osluškujemo. Kada moramo da odemo negdje iz kuće, vraćamo se drugi dan, jer strahujemo da će on doći, a da nas neće zateći.”
Ovako je juče za “Glas” počeo razgovor Bogdan Misimović iz Gradiške, čiji je sin Dragoljub, tada šesnaestogodišnjak, nestao 21. decembra 2015. Ova porodica nijednog trenutka nije izgubili nadu i vjeru da će im se pred kućnim pragom jednog dana pojaviti Dragoljub.
“Tačno je šest godina od kada nam je dijete nestalo. Od kada je otišao sa časa iz škole i nije se vratio. Siguran sam da je živ, tu nema dileme. Nije nam lako. Naročito je teško kad je rođendan ili neki bitan datum, kao što je ovaj, ali zajedno prebrodimo teške trenutke i nastavljamo dalje”, priča Bogdan zastajući na trenutke, jer su riječi pratili uzdasi obojeni bolom.
Neizvjesnost je iz godine u godinu sve veća, ali kako kaže Bogdan, porodica posjećuje crkve i manastire, a molitva je ono što im daje snagu i istrajnost tokom borbe za odgovorima šta se desilo sa njihovim čedom.
“Život naš je na prozoru… Teško je… Imamo sliku u glavi kako nam se vraća. Nadamo se i vjerujemo da će nam se vratiti”, kazao je ovaj otac, sa snagom u glasu koju samo roditelj koji se bori za dijete može da ima.
Ne časi Bogdan ni časa, iako je posljednju novu informaciju o Dragoljubu, koji bi danas imao 21 godinu, našao prije tri mjeseca. Kako kaže, ne vjeruje da je mrtav, niti da ga je iko ubio.
“Ono što saznam malo kome i kažem, jer nikome ne vjerujem. Dešavalo se da su saznanja do kojih sam dolazio tokom potrage zloupotrijebljena, zbog čega sam izgubio dalji trag”, rekao je Bogdan dodavši da bi mu pomoć ipak dobro došla.
Kako je kazao, momku koji mu je pomagao u informatičkoj oblasti potrage zabranjeno je da radi sa njim kada je riječ o tom pitanju.
“Imam osjećaj da će se nešto desiti, da ćemo dobiti odgovore na pitanja koje godinama i sebi i drugima postavljamo”, istakao je Bogdan dodavši da mu pomažu i u Policijskoj upravi Gradiška, ali smatra da to nije dovoljno.
Kako je Misimovićima znaju samo oni koji su prošli kroz iste ili slične situacije, a takvih porodica je u Srpskoj samo ove godine bilo 12.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova RS, u prvih 11 mjeseci prijavljen je nestanak 12 maloljetnika, od kojih je njih 11 pronađeno živo, dok je nažalost jedna potraga rezultovala pronalaskom tijela.
“U proteklih šest godina prijavljen je nestanak 83 lica koja su u momentu prijave bila maloljetna. Njih 79 pronađeno je živo, dok su tri potrage rezultovale pronalaskom beživotnih tijela”, kazali su u MUP-u RS dodajući da se još traga za jednim maloljetnikom.
Psiholog Aleksandar Milić smatra da je jedan od najviših nivoa traume nestanak djeteta. Roditelji razmišljaju i o onom najcrnjem, ali i da je dijete možda dobro i da ima novi, dobar život.
“Tim porodicama treba psihološka podrška. Njihovo psihičko stanje je narušeno, bore se sa depresijom, gubitkom snage i volje, zbog čega im je pomoć i više nego neophodna”, kazao je Milić za “Glas Srpske”.
On je istakao da je bitno da porodice nestalih prebrode neizvjesnost da bi mogle da nastave sa životom, bez obzira na ishod potrage.
“Kada dobiju odgovore na pitanja šta se i kako se desilo, stvoriće se nove okolnosti u kojima će živjeti. Počeće da se prilagođavaju novonastaloj situaciji”, pojasnio je Milić ističući da je najbitnije da roditelji nijednog trenutka u toj borbi ne budu sami.
Kako je istakao, nada im ne da dozvoljava da posustanu, niti da odustanu, ali je mnogo lakše uz podršku prijatelja, sugrađana, nadležnih i naravno psihologa.
Potrage
U Srpskoj je u prvih 11 mjeseci ove godine ukupno prijavljen nestanak 81 osobe, od kojih je njih 75 pronađeno.
“Na internet stranici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u segmentu “Potrage – nestala lica” dostupni su podaci o nestalim licima za koja su porodice dale saglasnost za javno objavljivanje”, kazali su u MUP-u RS dodajući da oni koji imaju saznanja o njima obavijeste najbližu policijsku stanicu.
Izvor: Glas Srpske
