Amanda Račić zajedno sa roditeljima proizvodi povrće u sedam plastenika u Novom selu kod Gradiške. Berba paprike je počela, prispjeli su i paradajz i patlidžan. Sve je prvoklasno, urod i kvalitet povrća su odlični. Povrće je zdravo, jer se sadi na foliju, plastenici se zasjenjuju, a u velikoj mjeri dobrom izgledu daje i kreč, kojim se štiti proizvodnja.
Ipak u lancu od njive do trpeze nije sve pod konac, kao što je u njihovim plastenicima.
“Nezadovoljni smo otkupom, ustvari i nema nikakvog otkupa. Nemamo kome ponuditi pedesetak kartona paprike, koliko bismo dnevno mogli ubrati. Veliki marketi uzimaju po karton ili dva, plaćaju po marku, a sve je poskupilo. Od đubriva, do najlona, goriva… O subvencijama ne treba trošiti riječi, njih nema. Pa onda kažu mladi odlaze, i ja razmišljam da dignem ruke od svega”, rekla je Amanda Račić.
U jednom plasteniku prvoklasni patlidžan. Do ove godine uzgajali su ga na otvorenom. Već je pristigao za berbu.
“Lani sam pravila veće količine ajvara i to je veoma isplativo, ove godine to ne mogu organizovati, jer se majka razboljela, pa smo primorani da ga prodajemo u svježem stanju. Kao i paradajz. Ovo je neprevaziđena sorta „pink rok“. Riječ je o zdravom paradajzu, bez upotrebe hemije. Ali kako da zatvorimo računicu kad nam nude za njega po marku i po, a oko paradajza ima najviše posla. Počeli smo u januaru, sjetvom za rasadu, i sad svaki dan perjamo lišče, provjetravamo, zalijevamo”, kaže Amanda.
Povrtlarima najviše smeta uvoz povrća iz Albanije i Makedonije. Ne mogu se pomiriti sa činjenicom da se uvozom pomaže albanski poljoprivrednik, a naš gura u propast.
“I onda kažu mladi neće da rade, mladi odoše. Naša proizvodnja je heterogena, uzgajamo i guske za proizvodnju guščije masti na organskim osnovama, koja je dragocijen lijek. U vlastitom ribnjaku imamo oko tri hiljade šarana. Evo počela je treća godina od kako smo ubacili mlađ, na jesen bi trebao biti izlov. Sve smo uradili bez podsticaja i subvencija, ali sa kreditima. Zar ne zaslužujemo razumijevanje i potrošača i vlasti i cijele javnosti”, rekla je Amanda Račić hrabra mlada žena koja se lavovski bori da ostane na svom ognjištu i da živi od svoga rada.
Ova porodica očekuje da će tokom sezone proizvesti na desetine tona povrća i svježe ribe i traži samo korektne odnose na tržištu. Garantuju za ispravnost svojih proizvoda jer su usavršili ekološke principe. Da su odnosi na tržištu normalni, to bi im bila nedostižna prednost u odnosu na povrće iz Albanije, Makedonije i drugih država.
Autor/Foto: Boško Grgić
