Kada Miloš Stijaković (37) iz Cerovljana, inače radnik u tapetariji, stane na gol seoskog fudbalskog kluba “Torpedo”, mala je, gotovo nikakva mogućnost da lopta zatrese mrežu.
Stijaković je visok 195 centimetara, ima najveću šaku u cijelom Potkozarju, a po veličini stopama, nema mu ravnog u tri države.
“Golmanske rukavice broj 12 su mi tijesne, ali šta da radim, jer se veće ne proizvode. Kopačke manje od broja 50 i ne zagledam. Broj 51 me žuljaju, 52 su knap, a 53 do 55 su taman, takve štimaju… Teško je ovu opremu, rukavice i kopačke nabaviti. Duplo su skuplje od standardnih brojeva. Poneko mi ih pošalje iz inostranstva, a do tada, snalazim se”, ispričao je Stijaković za “Srpskainfo”, poslije utakmice protiv “Sloge Dipo” iz Gornjih Podgradaca.
Miloš je drugi golman u „Torpedu“, rezerva afirmisanom i poznatom Daliboru Koziću.
“Treniram fudbal od devete godine, ukupno nešto kraće od tri decenije. Volim sport. Branio sam u nekoliko klubova, odigrao 25 sezona. Po mojoj računici, to je ukupno 500 utakmica. Bilo bi i više, da sam imao šta obuti, a pravila ne dopuštaju da branim bos ili u cipelama”, priča Stijaković, predusretljiv, ljubazan i uzoran sportista, vrijedan radnik koji rijetko, gotovo nikako ne izostaje sa posla niti sa utakmica.
“Napiši, molim te, da mi u klubu plaćaju kopačke, oni ih kupuju, i hvala im na tome”, zamolio je Stijaković, da prenesemo njegovu zahvalnost klupskoj upravi „Torpeda“, kluba koji se takmiči u Područnoj ligi Gradiška.
Miloševe kolege u klubu hvale ga kao uzornog sportistu, u Tapetariji „Matić“ ističu kao pouzdanog, vrijednog radnika, posebno na utovaru namještaja. Svi, u klubu i preduzeću, ali i cijelom kraju za Miloša kažu da je dobričina, iznad svega.
“Kada Miloš uhvati u ruke, neki teret, tu nema popuštanja. A tek na utakmici. Fudbalska lopšta u njegovim rukama izgleda kao rukometna, a pivska flaša, ne vidi se, samo ogrljak. Nije on pijanica, nego samo je pivo najbolje za poređenje. Miloš je osoba za svaku pohvalu, takvog diva među stativama nema na daleko”, hvale ga njegovi saigrači i radne kolege, komšije u Cerovljanima.
Od koga je naslijedio visinu, snagu i fizičku dominaciju, zanima mnoge.
“Valjda od djeda Miloš, po kojem sam dobio ime, on je bio visok i snažan. Nije imao ovolike noge i ruke, po tome se razlikujemo. Moji roditelji su prosječni u svemu.”
Anegdote
Postoji mnogo anegdota i nesvakidašnjih situacija, koje ovaj gorostas sa jedinicom na dresu, prepričava.
Najinteresantnije je, kaže, pozdravljanje, rukovanje, prije utakmice, ali i u svakodnevnom životu.
“Poslije svakog rukovanja, slijedi pitanje, otkud ti tolika ruka. Nisam se nikada pozdravio, sa osobom veće šake. U noge mi rijeđe zagledaju, ali vodim računa u gužvi da ne stanem na tuđu nogu, to bi za svakoga bilo bolno, a meni neprijatno”, povjerio se Miloš Stojaković iz Cerovljana, golman koji se raduje skorašnjem početku prvenstva u Područnoj ligi Gradiška, gdje “Torpedo” ima najviše ambicije.
Izvor: srpskainfo.com | Autor: Milan Pilipović
