Cookie Consent by Free Privacy Policy website

Dragoja Gigović iz Podgradaca vjerno oponaša životinje (Foto)

Kada Dragoja Gigović, penzionisani šumarski radnik, zauzme busiju iza debelog hrasta, bukve ili jelike, kada se prikrije u prirodi i počne oponašati ptice, srne, zečeve, fazane i druge divlje životinje, na njihov odgovor ne čeka dugo.

Foto: Milan Pilipović/Srpskainfo

Žune, slavuji, vrane, svrake i druge ptice polete mu, tada, u susret. Dragoja na isti način nadmudruje lisice, fazane, pa čak i vukove. Kliktanje žune i mukanje kozoroga, klepetanje krilima mladih fazana, poj slavuja u rano proljeće, Dragojine su najčešće imitacije.

Naučio je to radeći u kozarskim šumama, gotovo cijeli radni vijek.

“Životinje sam oponašao i u djetinjstvu jer kod nas je oduvijek bilo mnogo ptica i drugih divljih životinja. Šume su velike, priroda bogata. Podgradčani idu na spavanje i bude se uz cvrkut ptica, oglašavanje srndaća, lisica, fazana… Slušajući životinjski pjev i njihove glasove, i ja sam davno odlučio da ih oponašam, da im se pridružim.”

Foto: Milan Pilipović/Srpskainfo

Tako je pričao Dragoja, na Danima zime u Gornjim Podgradcima, gdje su se okupile mnoge njegove komšije. Bilo je i nekoliko štandova koje su postavile njegove bivše kolege, šumari. Oni Dragoju uporno zapitkuju o pticama, traže da ih oponaša, glasno, svi da čuju. On se malo nećka, pravda se da je u penziji, da je izgubio dobar glas, da nije više u kondiciji za oponašanje šumskih životinja. Ipak, vidjevši novinarsku ekipu, popustio je.

Foto: Milan Pilipović/Srpskainfo

“Kada sam na kratko, otišao u Njemačku, da tamo radim i zaradim za stare dane, nisam odolio, a da se sa njima malo ne poigram. Ako ne poznajem njemački jezik, moje oponašanje je ipak univerzalno. Tako sam, kolege na poslu, Nijemce, Austrijance, Turke i ostale, na svoj način, doveo u zabludu. U pogonu sam oponašao mačku, i to mačora u februaru kada je njegov nagon za parenjem golemi, a moj poslodavac, nekoliko dana je pretraživao fabrički pogon da bi pronašli i izbacili mačku. Oni traže, pa kada zaključe da tu nema mačka, da im se sve samo pričinilo, a ja opet, sakrijem lice, zakrenem se u stranu, pa frknem. Opet, eto ti ludnice. Oni traže, a ja radim i gledam svoja posla.”

Foto: Milan Pilipović/Srpskainfo

Tako priča Dragoja, slika riječima, pa se grohotom smije. Zasmijao je i druge, mada neki u blizini nisu ni čuli o čemu govori. Podgradčani već odavno znaju o čemu Dragoja priča grupi znatiželjnika. Ali, smijeh je zarazan, pa se tako svi smiju, i Dragoja, novinari, a sa njima i svi ostali. I opet se Dragoja vraća na priču o Njemačkoj i mačku. Da utvrdi gradivo, da podupla sjećanje na gastarbajterske dane.

“Ja samo frknem, kao ljuti podgradački mačor, u februaru, onako, krišom to uradim, da me čuju, a ne vide, pa nastavim svoj posao. Oni se polomiše da mačka pronađu i izbace… Nekoliko dana kasnije, Švabi sam otkrio. Poslije je on sa mnom dolazio u Podgradce. Išli smo i na Mrakovicu, vodio sam ga tamo. Pričao sam mu o Drugom svjetskom ratu, Nijemcima i partizanima, ali on, kao da ništa ne razumije, samo pita, gdje mačka, Dragoja mačka… Tako je ponavljao, nekoliko puta. Ja odgovorio, nema mačka, spava u pilani.”

Foto: Milan Pilipović/Srpskainfo

Dragoja je u Podgradcima poznat upravo po vještini, umijeću vjernog oponašanja životinja. Mnogi ga na to podstiču, naročito u kafani, na slavljima ili drugim okupljanima. Lovci ga, kaže, tjeraju, da im prizivam lisice i vukove, fazane, zečeve… Ali ja to ne radim. Ja sam na strani životinja, a lovci, ako su sposobni, neka se bore. Oni imaju pse i puške.

Izvor: srpskainfo.com | Milan Pilipović
7,400FansLike
457FollowersFollow