Cookie Consent by Free Privacy Policy website

Zvono čuva selo i đačke uspomene u Mašićima kod Gradiške (Foto)

Ni ratovi, razaranja, migracije, raseljavanje stanovništva, nisu poremetili rad seoske škole u Mašićima, najvećem selu u Lijevče polju, gdje nastavu pohađa 26 mališana iz ovog i susjednih sela.

Školsko zvono ovdje se oglašava približno jedan vijek, za razliku od većine naselja gdje su škole zatvorene, objekti oronuli i dvorišta zarasla u korov i šiblje.

Tradiciju školstva čuvaju tri učiteljice: Slobodanka Gajić, Živka Žmirić i Marija Samardžija.

One uče đake od prvog do petog razreda. Statistika ukazuje na to da ove školske godine nastavu pohađaju tri učenika više nego prošle godine, ali su prognoze loše za narednu jesen.

Školovanje u Mašićima završiće 11 đaka petog razreda, ali će novaka biti manje.

“Prema informacijama sa terena, iz Mašića i obližnjih sela, prvaka ćemo imati duplo manje nego učenika koji će otići. Ipak, Mašići su za sada sačuvali svoju školu. U većini lijevčanskih i potkozarskih sela one su davno zatvorene. Razlog je, manjak djece. Ovdje još odzvanja graja djece i oglašava se školsko zvono”, kazala je Slobodanka Gajić, sadašnja učiteljica, a bivša učenica škole u Mašićima.

Ona i njene koleginice, kaže, žale što svi učenici, nisu u školi, zbog bolesti, prehlade.

Ostali su prigrabili jakne, zatvorili sveske i udžbenike te rado istrčali vani da se fotografišu, zajedno sa učiteljicama, dok se zimsko sunce presijavalo na ukrašenim, obojenim i crtežima oblijepljenim prozorima.

“Zadovoljni smo, uslovi rada su dobri, imamo podršku centralne Osnovne škole ‘Petar Kočić’ iz Nove Topole. Među donatorima iz sela, pohvale zaslužuje Stevo Stojnić, koji sa porodicom pomaže školu. On je uredio sportske terene, a različitim povodima đacima donosi darove”, ispričale su mašićke učiteljice.

Mali maturanti

Školovanje u Mašićima ove godine završiće 11 učenika iz Mašića, Jazovca, Srednje i Donje Jurkovice.

To su Nemanja Ljubojević, Dalibor Koljančić, Luka Maksimović, Dajana Bosnić, Anastasija Ljubičić, Aleksandar Ljubičić, Petar Branković, Nemanja Stanišljević, Anja Samardžija, Teodora Dakić i Marko Dakić.

Istorija škole

U Mašićima, selu koje se ravnomjerno prostire lijevčanskom ravnicom i potkozarskim brežuljcima, kraju bogate istorije, duge narodne tradicije, vrijednih stanovnika i učenih generacija, škola je izgrađena 1928. godine.

Prvi privremeni učitelj bio je Nikola Nikolić, kojeg je, prema navodima profesora Đorđa Mikića u knjizi “Narodna istorija Gradiške”, 23. oktobra 1930. godine naslijedila Desanka Vezilić. Među prvim mašićkim učiteljima bila je i Obrenka Šarić, koja je poslije dekretom premještena u Dubrave-Kolonu.

Iz popisa državnih osnovnih škola u Vrbaskoj banovini, oktobra 1933. godine, vidljivo je da su u bosanskogradiškom srezu, nakon Prvog svjetskog rata, osim Mašića, škole sagrađene u obližnjem Bereku te Vrbaškoj, Jablanici, Karajzovcima, Kukuljama, Kosijerovu, Gornjim Kijevcima, Mrčevcima, Gornjim i Donjim Podgradcima, Rogoljima i Trebovljanima.

Inicijator izgradnje škole 1925. godine bio je mještanin Jovo Raković, a parcelu za školsku zgradu, na traženje Odbora za gradnju, poklonila je parohija Srpske pravoslavne crkve. Gradnja je počela u jesen iste godine, uglavnom novcem mještana i uz pomoć Vrbaske banovine. U prvoj generaciji mašićke škole, od prvog do četvrtog razreda, bila su 74 učenika. Naredne generacije, osim pomenutih učitelja, u svijet obrazovanja i pismenosti mašićke đake uvodili su učitelji Obrenka Zorić, Branko Matavulj, Petar Jovičić i Danilo Ribarić.

Drugi svjetski rat imao je tragične posljedice po ovo selo i njegovu školu. U logorima NDH likvidiran je 31 mališan do 14 godina, cijela jedna generacija đaka je nestala u plamenu okupacije i rata. Zapaljena je i škola (7. januar 1942), uništene kuće, a u Narodnooslobodilačkoj borbi poginulo je 75 boraca iz ovog sela.

Dvije godine poslije oslobođenja, 1947. godine, Mašićani su obnovili školu, a prvi poslijeratni učitelj bila je Olga Malić. U dva odjeljenja prvog razreda upisna su 153 učenika. Oni su, za jednu školsku godinu završili dva razreda. Učiteljica Malić organizovala je i tečaj za opismenjavanje odraslih, koji je završilo 40 polaznika.

Tek 1960. godine izrađena je sadašnja školska zgrada, sa dvije učionice i zbornicom te stanom za učitelja. U školskom ljetopisu piše da je mještanima pomoglo preduzeće “Jelšingrad” iz Banjaluke. U to vrijeme, u Mašićima je bilo 315 kuća sa više od 1.000 stanovnika, a 1965. godine 323 kuće sa 1145 stanovnika. Broj učenika dostigao je 128, što je nekoliko puta više nego sada. Prema navodima Danila Karapetrovića, u monografiji o Mašićima, u školi je šezdesetih godina prošlog vijeka postojala kuhinja, gdje su pripremani hljeb i mliječni proizvodi za đake. Školski odbor je tada rješavao značajna pitanja iz života i rada škole, nabavku ogreva, rad kuhinje, opremanje učionica, uređenje školskog vrta, izgradnju ograde. U posjedu škole bilo je deset dunuma, sa dvorištem, vrtom, njivom i cvijetnjakom.

Učitelji su, osim nastave, imali brojne društvene obaveze u selu. Angažovani su na opismenjavanju stanovništva, prosvjećivanju ženske omladine, predavanjima iz oblasti opštenarodne odbrane, organizovanju radnih akcija. U sadašnjoj školskoj zgradi smjenjivali su se učitelji Mira Makić, Leva i Jovo Kubatka, Koviljka i Radojko Joksimović, Vlado Jakovljević, Milivoj Dujaković, Kosara i Dušan Pešić, Zdravka Đunić, Mara Todorović…

Izvor: Nezavisne | Autor: Milan Pilipović
6,700FansLike