Cijene medicinske opreme koje je nabavljao Institut za javno zdravstvo (IZJZ) Republike Srpske enormno su uvećane, a tadašni vršilac dužnosti IZJZ RS Branislav Zeljković, koji je optužen zbog ovih nabavki u pandemijskom periodu, svoju odbranu tokom istrage je svodio na to da nije znao šta se dešavalo u Institutu, kojim je rukovodio.
Izjavila je to danas u Okružnom sudu u Banjaluci, na početku suđenja Zeljkoviću i još četvorici optuženih, republički javni tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević.
Uz Zeljkovića, u ovom predmetu optuženi su i direktori firmi “Procontrol” iz Banjaluke Slavko Bojić i “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, te vlasnik Turističke agencije “Travel 4 fun” Saša Marković, kao i Sani Crljić, bivši direktor banjalučke firme “Sineks laboratorija”.
Tadić – Stojisavljevićeva je izjavila da je optužnica podijeljena u četiri tačke, te da je svaka nabavka detaljno opisana, a odnosi se na medicinske zaštitne maske, medicinska zaštitna odijela koja su, kako ističe, isporučene u vrećema za smeće, te termalne kamere.
“Tužilaštvo će u toku dokaznog postupka saslušati 70 svjedoka i iznijeti više od 2.400 materijalnih dokaza”, navela je Tadić – Stojisavljevićeva, te dodala da su svjedoci u toku istrage potvrdili da je u spornim nabavkama došlo do kršenja procedura.
Istakla je da Zakon o javnim nabavkama predviđa da su ugovorni organi dužni efikasno i racionalno trošiti javna sredstva, a da to ovdje nije bio slučaj, pošto je zabilježeno enormno uvođenje cijena, te kao primjer navela maske, koje su nabavljane za 0,36 KM, a Institut ih je na kraju plaćao po 6,90 KM po komadu.
Navela je da je forenzičkim vještačenjem Zeljkovićevog telefona utvrđena Viber prepiska njega i Bojića, iako je nekadašnji direktor Instituta tvrdio da komunikacije nije bilo. Tvrdi da su, radi dopisivanja, prešli i na aplikaciju WeChat.
“Tužilaštvo je po naredbi Suda nabavilo komunikacije između njih, dobro su se znali, komunicirali su, a obojica to opovrgavaju u svojim odbranama”, navela je Tadić – Stojisavljevićeva.
Ponovila je da su maske, koje su isporučivane Institutu, i to njih 50.000, plaćane po 6,90 KM, a par dana kasnije je isti isporučilac drugim dvjema firmama, koje su uzimale mnogo manje komada, 5.000 odnosno 1.000 komada, prodavao po nižoj cijeni (4,50 KM).
Ona je navela da Tužilaštvo traži da, ako optuženi budu proglašenim krivim, od njih bude oduzeto – od Zeljkovića 135.000 KM, od “Procontrola” i Bojića 241.526 KM, od Crnića i “Sineks laboratorije” 28.700, te od “Travel 4 funa” i Markovića 578.780 KM.
Uoči iznošenja tih riječi, optuženi su se izjasnili o svom materijalnom stanju, te su naveli i šta sada rade i koliko zarađuju. Zeljković je zamjenik direktora u privatnoj firmi gdje, kako tvrdi, ima platu od svega 1.200 maraka, Bojić je zaposlen u firmi “MMS Code”, gdje je generalni menadžer sa platom od, kako tvrdi, 1.200 KM, Crljić ima platu od oko 1.600 KM, Marković je vlasnik i direktor agencije “Travel 4 Fun” sa, kako tvrdi, platom od 1.200 KM, a Dubravac, sa završenim ekonomskim i pravnim fakultetom, prijavio je da u firmi “Promeding” ima platu od svega 700 maraka. Bojić je naveo da je firma “Procontrol” zatvorena.
Izvor: Nezavisne | Dragan Sladojević
