Đurđevdan je praznik sa mnogo običaja i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost.
U porodici Tankose i Petra Vujića u Gradišci, koji Đurđevdan slave zajedno sa sinovima Milanom i Daliborom, kćerkom Daliborkom, unučadima Marijom, Sanjom, Ivanom, Njegošem, Stefanom i Nemanjom, čuvaju i prepričavaju mnoge običaje.
Ovim praznikom ispraća se zima i dočekuje proljeće, do kada ne valja spavati pod otvorenim nebom.
Đuđevdan je, po srpskom predanju, i dan okupljanja hajduka, takozvani hajdučki sastanak.
“Najčešći običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci. Uveče, uoči Đurđevdana, u kuću se unose zelene grančica i njima kite vrata i prozori na kući i ostalim zgradama. Ovo se čini da bi godina i dom bili berićetni, da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru”, kazao je za “Nezavisne novine” Petar Vujić, kućni starješina i glavni slavljenik.
“Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, vaskršnju čuvarkuću. Naveče se to stavlja pod ružu u bašti da prenoći. Postoj i običaj jabuke u rakiji. Naime, rakija se sipa u oveću posudu u koju se ubaci i jabuka. Zdjela kruži za slavskim stolom, svi iz nje piju, a onaj ko ispije rakiju i zagrize jabuku, zaslužuje posebne počasti”, objasnio je Petrov sin Milan, zadužen za čitanje slave.
“Veliku važnost ima i kupanje na rijeci, prije sunca. Da bi bili zdravi i jaki, ljudi su se kitili cvijećem i biljem, opasivali se vrbovim i drenovim prućem. I danas se vjeruje, ako je na Đurđevdan vedro i lijepo vrijeme, godina će biti plodna, a ako na ovaj praznik i sutradan pada kiša, ljeto će biti sušno”, kažu Vujići.
Izvor: Nezavisne | Milan Pilipović
