U pojedinim selima u okolini Banjaluke, na području Bronzanog Majdana, još se čuje brektanje motora Aran, koji pripada starim modelima.
Motor iz prošlog vijeka
Pojam Aran se na našim prostorima prvenstveno odnosi na stacionarni i brodski dizel motor, čija proizvodnja je, u riječkoj tvornici “Torpedo” počela pedesetih godina 20. vijeka.
Konstruisan je i proizveden prema licenci čuvenih njemačkih Dajc motora. To je četvorotaktni, jednocilindrični, dizelski ležeći (horizontalni) motor.
Najčešći modeli (poput Arana 7 ili T-101) razvijali su snagu između 7 i 11 konjskih snaga (KS), radili na oko 1250 –1500 obrtaja u minuti i imali radnu zapreminu od oko 1,1 litar.
Dok motor radi, voda ključa i isparava
Motor koristi hlađenje isparavanjem vode.
Dok motor radi, voda ključa i isparava. Zato je potrebno povremeno dolijevati. Pali se ručno pomoću kurble uz upotrebu dekompresora. Zbog izuzetno visoke kompresije i masivnog zamajca, težine i do stotinu kilograma, proces paljenja zahtijeva veliku fizičku snagu i krajnji oprez.
Aran je pokretao mlinove, drobilice za kamen…
Aran je pokretao mlinove, drobilice za kamen, cirkulare za drva, pumpe za vodu i vršalice.
Njegov zvuk je vrlo prepoznatljiv, spor i ritmičan. Upamćen je kao nepoderiv stroj. Zbog jednostavne mehanike, bez elektronike, mogao je raditi u najtežim uslovima i na lošem gorivu, poput teške nafte i mazuta.
Teže ugasiti nego upaliti
Odavno se ne proizvode, ali ima kolekcionarsku, muzejsku i istorijsku vrijednost. Danas ovi motori imaju status dragocjenih oldtajmera.
Stari majstori su u šali govorili da ga je teže ugasiti nego upaliti.
Neki primjerci su proglašeni zaštićenim kulturnim dobrima dok ih zaljubljenici u mehaniku i tradiciju i dalje održavaju u radnom stanju.
Dobio ime po tadašnjem jugoslovenskom političaru
Jedan od posljednjih vlasnika ovog motora koji je dobio ime po tadašnjem jugoslovenskom političaru Aleksandru Rankoviću, gotovo pola vijeka bio je u posjedu Stojka Čorde u selu Obrovac.
Najduže ga je koristio u pilani, za rezanje trupaca. Kupio ga je od Svete Jankovića iz sela Slavićka.
Malo troši, dobro služi
Troši od devet do jedanaest litara nafte na dan, plus dvije litre ulja i malo vode, rijetko se kvari, govorio je Stojko hvaleći svoj motor.
Zanimljive su i okolnosti pod kojiam je bivši vlasnik odlučio da ga proda.
“Sveto Janković je koristio motor za rezanje drva, pa sebi odrezao prst. To ga je naljutilo, i Arana odmah na prodaju oglasio”.
Izvor: Nezavisne / Milan Pilipović