Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog proroka Jeremiju.
Prorokovao je mnoge nesreće carevima i velikašima zbog njihove vjere u lažne idole i žrtvovanja djece tim idolima.
Caru Joakimu prorekao je da će mu se tijelo vući nesahranjeno izvan zidina grada Jerusalima, a potonjem caru Jehoniju da će biti odveden u Vavilon sa cijelom porodicom i tamo umrijeti.
Kad je na presto u Jerusalimu došao car Sedekija, Jeremija je prorekao pad tog grada i vavilonsko ropstvo. U dolini Totef pod Jerusalimom, na mjestu gdje su djeca klana kao žrtve idolima, prorekao je pad Judejskog carstva, što se ubrzo obistinilo.
Prorok Jeremija je uzeo kivot iz hrama i sakrio ga na brdu Navat gdje je umro Mojsije, a oganj iz hrama u jedan dubok bunar. Neki Jevreji odveli su ga u Misir, gdje je prorokovao propast misirskih idola i dolazak Deve sa Mladencem.
Iako većina građana i ne zna za njega, u nekim krajevima Srbije su se održali običaji i narodna vjerovanja o kojima se i danas vodi računa. Vjeruje se da je Jeremija zaštitnik od zmija otrovnica. Zato je običaj da se na današnji dan razgone ovi gmizavci da ne bi preko ljeta dosađivali. Neko iz kuće zbog toga treba da porani, uzme tiganj i lupajući u njega nekoliko puta ponovi:
“Jeremija u polje, a sve zmije u more! Samo jedna ostala, za zlo njeno ostala, oba oka izbola, na dan trna glogova. Na četiri šipova, zlu kob izela”.
Dokle se čuje lupanje i pjesma, dotle zmije neće smjeti da se približe. Na Jeremijin dan ne otvaraju se britve i ne radi se ništa iglom i koncem. Ko bi na ovaj dan otvorio britvu, vjeruje se, na toga bi tokom cijele godine trčale zmije. U nekim krajevima stari vjeruju da se na današnji dan ne valja ni češljati da se ne bi izazivali ovi opasni gmizavci.
Takođe, treba paziti da se ni za kim ne vuče odvezana pertla ili neki končić, da se na isti način tako ne bi vukle i zmije.
Po predanju, Sveti prorok Jeremija već je u petnaestoj godini počeo da proriče i zbog toga je vrlo često bio u nemilosti vlasti, čak proganjan i zatvaran. Zbog svojih proročanstava navukao je gnjev velikaša, ali i poštovanje onih koji su u njega vjerovali.
Postoji vjerovanje, da je i Aleksandar Veliki posjetio grob proroka Jeremije i da je njegovo tijelo tada prenijeto i sahranjeno u Aleksandriji.
Izvor: B92
