Za “MeridianSportBH” u više nego zanimljivom intervjuu govorio je Ognjen Gnjatić, fudbaler sredine terena koji nastupa za Ercgebirge Aue u popularnoj „Cvajti“. S obzirom na činjenicu da je njegov put profesionalnog fudbalera započeo u Gradišci, dotakli su se svih destinacija i klubova čije boje je branio Gnjatić, a uporedili su i različite stilove fudbala s kojima se susretao.
Kao neko ko je rođen 1991. godine, Gnjatić pripada jednoj od generacija koja je djetinjstvo provela bez današnje tehnologije u ovolikoj mjeri s akcentom na neke druge stvari, uz poseban pomen činjenice da se stadion kao priloška odredba za mjesto podrazumijevao lokacijom na kojoj se u svakom trenutku nalazi nekolicina drugara. Lokalni klub, Omladinac, bio je početna tačka i klub iz kojeg je tada osmogodišnji dječak zadužio crveno-bijelu opremu Kozare čiji poziv nije mogao da odbije.
Veliki uspjeh na državnom nivou u svim kategorijama za koje je nastupao probudio je nadu da bi „bubamara“ u budućnost mogla biti nešto više od predmeta za igru.
“Sve je išlo hronološki kako bi i trebalo da ide u tim godinama, ali trenutak kada sam baš shvatio da bi se mogao profesionalno baviti fudbalom desio se u tom prelaznom periodu iz juniorske selekcije u prvi tim. Kada sam počeo da treniram sa seniorima u toj nekoj ozbiljnijoj dozi sam shvatio da je to to i da treba da se posvetim fudbalu. To mi je bio glavni cilj, da postanem fudbaler, iako sam ja kao mali maštao o dosta toga, ali prevagnula je lopta”, započeo je na početku razgovora za “MeridianSportBH” Gnjatić, a zatim se dotaknuo parole kojom se vodi kroz karijeru uz pomen porodice kao jako bitnog faktora u smislu podrške kada je teško:
„Porodica je uvijek tu! Osim sveprisutnih trenera i prijatelja mogu reći da sam sam sebi bio možda i najveća podrška. Ta želja i volja za dokazivanjem da sebi dokažeš neke stvari i napraviš nešto od svoje karijere, ali i u životu su ključ. Na kraju kada se podvuče crta, porodica, pristup ‘u se i u svoje kljuse’ i mogu da izdvojim vjeru kao faktore koji su mi dosta pomogli”.
Sazrijevanje Gnjatića u Kozari iskreiralo je takav slijed događaja u kojem je stigla ponuda beogradskog Rada, a kada odlaskom iz malog mjesta zadužite fudbalsku uniformu kluba koji u Srbiji važi za specifičnu sredinu, od terena, preko svlačionice, pa sve do tribina to može biti jako značajan trenutak u karijeri.
“Ne znam koliko ljudi zna detalj da sam prije potpisa za Rad bio na probi nekih sedam dana, gdje sam odradio nekoliko treninga i odigrao jednu prijateljsku utakmicu. Tada je trener bio Marko Nikolić, a uz njegovo zadovoljstvo prikazanim odlučio sam potpisati ugovor. Moram reći da je bilo teško, jer to je meni lično bio prvi odlazak od kuće, ali i prvi profesionalni klub da se tako izrazim. Odmah na početku dobio sam šansu, imao sam minute na terenu što je najbitnije, a kada pogledam iz ove perspektive mogu slobodno reći da je Marko Nikolić možda i najbolji trener s kojim sam imao priliku sarađivati”, rekao je Gnjatić.
Potom je uslijedio osvrt na vremenski interval od tri godine proveden u glavnom gradu Srbije:
“Period u Radu shvatio sam kao potpunu afirmaciju mene kao fudbalera, jer sam u te tri godine zaista svašta prošao. Stekao sam mnoštvo dobrih prijatelja, lijepo sam prihvaćen, a pored svih lijepih i ružnih trenutaka u Radu, ja ću se uvijek rado prisjećati onih lijepih. To je možda iskušenje koje sam shvatio na onaj način da li mogu ili ne nastaviti da se bavim ovim i jako sam srećan. Koliko god neko pričao da su Premijer liga Bosne i Hercegovine i najviši rang srbijanskog fudbala tu negdje, ogromna je razlika gdje se očigledno vidi da se drugačije radi, bolje se tretiraju igrači, prosto opisao bih to kao stepenicu više i korak naprijed u mojoj karijeri”.
Nakon vjerovatno u tom trenutku najbolje sezone u karijeri Ognjen Gnjatić se u neku ruku zasitio srpskog fudbala, pa je odlučio promijeniti sredinu. Grčki tim sa ostrva Krit, Platanjas, sa kojim je postigao usmeni dogovor zamalo je ostao uskraćen za usluge defanzivnog veznog fudbalera, jer je “prste u cijelu priču upetljao Partizan”.
Poslije dugih razgovora i razmišljanja, Gnjatić je ipak odlučio zadržati prvobitnu odluku, te je svoje fudbalske talente “preselio” na terene najvišeg ranga grčkog fudbala.
“I dan danas se ne kajem, to je bio najljepši period u mojoj karijeri. To često volim da naglasim kako saigračima, tako i prijateljima da sam imao tu vrstu privilegije da igram i uživam na Kritu. Grci su poznati da su fanatici što se tiče fudbala, a moram izdvojiti kao jako dragu uspomenu debi u Grčkoj, gdje smo na Olimpijskom stadionu u Atini igrali protiv AEK-a”, opisao je Gnjatić.
“Vrući tereni” u Grčkoj nešto su prepoznatiljivo širom Evrope, a kada se u obzir uzmu imena protivnika kao što su Olimpijakos, Panatinaikos, PAOK i AEK kao i popunjene tribine stadiona na kojima gore navedeni timovi igraju domaće utakmice teško je da izostane motiva.
U moru dobrih igrača među kojima su u to vrijeme nastupali Esteban Kambijaso, Oskar Kardozo, Luka Milivojević, Hugo Almeida, Mihael Esijen, Mladen Petrić, ali Gnjatić je posebno izdvojio nekog drugog.
“Kada je u PAOK došao Dmitri Berbatov ostao sam posebno zatečen. Nevjerovatno je koliko taj čovjek djeluje nezainteresovano, sve do onog trenutka dok ne dobije loptu. Upravo to je na mene ostavilo najjači utisak, jer po njegovom prijemu loptu vidiš zbog čega je taj čovjek igrao u Mančester junajtedu”, nije krio oduševljenje fudbaler Ercgebirge Auea.
Prošlo je 18 mjeseci do zimskog prelaznog roka u toku druge sezone Gnjatića u Platanji kada je na adresu grčkog kluba stigla ponuda iz Holandije, što Gnjatić nije mogao odbiti.
“Kada sam saznao da postoji interesovanje Rode znao sam na kojima principima je baziran holandski fudbal, ali nisam sa sigurnošću mogao tvrditi o kakvoj ligi se radi. Moram priznati da je period adaptacije za mene lično bio malo teži. To je totalno druga dimenzija fudbala u odnosu na Grčku gdje se igra mnogo tvrđe, dok je u Holandiji sve usmjereno ka ofanzivnom dijelu terena. Vještačka trava je još nešto na šta se nisam privikao, mnogo brže se igra, a posebno mi ta podloga nije odgovarala zbog moje visine. Ne pridaju mnogo značaja defanzivnim zadacima, igra se na gol više, a iz mog nekog iskustva smatram da je ova liga odlična za mlade ofanzivne igrače, dosta dobra liga za razvoj i da se napravi karijera. Mnogo skauta širom Evrope posmatra Holandiju i na radaru si non stop, a ako posjeduješ kvalitete kojima dolazim do golova i asistencija postoji velika mogućnost za iskorak. Igrao sam dosta utakmica i bio standardan, ali meni lično ovaj stil nije odgovarao”, iskreno je govorio Gnjatić.
Pozicija defanzivnog veznog fudbalera u Holandiji zaista nosi ogromnu težinu, a nakon konstantnih partija i igre na visokom nivou fudbaler porijeklom iz Bugojna shvatio je uprkos velikim protivnicima i tradicionalnim stadionima na kojima nastupa iz vikenda u vikend da bi mu prijala promjena sredine.
Gnjatić je zadužio opremu tima specifičnog imena, Korona Kielce, a kada se uzme u obzir sport broj jedan u gradu njegovog sljedećeg tima, rukomet ipak ima primat i poziciju broj jedan što fudbaleru iz Bosne i Hercegovine nije predstavljalo problem.
Svaki put kada bi imao slobodnog vremena odlazio gledati kolege iz rukometnog tima bilo da se radi o Ligi šampiona ili o nacionalnom šampionatu, a isto tako oni su uzvraćali dolaskom na tribine fudbalskog stadiona “Suzuki Arena”.
“Kada sam čuo mogućnost da odem put Poljske, objeručke sam prihvatio jer sam htio novi izazov. Poljski fudbal je mnogo sličniji grčkom, ne po stilu, već po tom ‘tvrdom’ fudbalu, pa kada se pogleda tabela Ekstraklase da se zaključiti da je dosta ujednačena i konkurentna. Nikada se ne može sa sigurnošću reći da će doći Legija ili Pjast i u potpunosti da te izdominira, što je dodatna čar kada se radi o poljskom fudbalu. Isto tako u smislu trke i mnogo duela mogu povući paralelu da je igranje u Poljskoj dosta slično onome što se viđa u ‘Cvajti’, iako je drugi rang njemačkog fudbala na ipak nešto višem nivou”, opisao je defanzivni vezni fudbaler.
Prethodni redovi poslužili su kao idealan uvod za mjesto gdje Ognjen Gnjatić trenutno nastupa braneći boje Ercegebirge Auea, tima koji se u moru bivših i budućih “bundesligaša” konkuretno takmiči uz boravak na sredini tabele.
“Prije samog pomena na trenutnu sredinu, moram reći da mi je stvarno bilo lijepo i u Poljskoj gdje sam imao namjeru da produžim ugovor, ali neke stvari koje nemaju veze sa sportom bile su od krucijalnog značaja da promijenim klub”, rekao je popularni „Gnjata“.
Zatim se osvrnuo na Drugu Bundesligu gdje je za razliku od Holandije pozicija zadnjeg veznog igrača ono što se jako poštuje i cijeni:
„Mogu reći da mi njemački stil fudbala zaista ‘leži’. Ja sam klasični vezni igrač koji radi prljavi posao i ranije sam govorio da bih volio ako negdje odem da napravim nešto u karijeri da to mjesto bude Njemačka. Neke stvari su se poklopile, pa se to i desilo. Ovo je dosta zahtjevna liga, uz mnogo timova koji su već sada za Bundesligu, bilo to kvalitetom ili budžetom. Mnogo fizike, duela i trke nešto su što je karakteristično za ovaj stil fudbala. Liga je sama po sebi dosta konkuretna, ali moram reći da sam se super snašao, te da mi je baš drago što sam tu”.
Ercgerburge Aue je tim koji predstavlja fudbalsku “nagaznu minu” za sve protivnike u “Cvajti” o čemu svjedoči i njihov plasman na tabeli, ali prema Gnjatićevim riječima ne postoji bilo kakva doza opuštanja niti zadovoljstva trenutno ostvarenim, pa su napredak i maksimum na svakom meču nešto što se u svakom trenutku očekuje od njega, ali i njegovih saigrača.
“Fudbaleri sredine terena uvijek su tu da obavljaju taj dio posla koji se ne vidi nigdje u statistici, osim u možda pretrčanim kilometrima, čime odudaraju od prosjeka, ali ja sam uvijek bio igrač koji je bio u službi ekipe i trudim se raditi svoj posao što bolje, jednostavno volim ovo što radim”, uz veliku dozu zadovoljstva rekao je Gnjatić.
Kada su u pitanju nedosanjani snovi, Gnjatić kao i svaki drugi sporista ima težnje ka dodatnom iskoraku, što je po prirodi čovjeka normalno, a ovim putem saznali smo o kojim ostvarenjima i dalje sanja igrač Ercegberge Auea.
“Mislim da je san svakog fudbalera da zaigra Ligu šampiona. Uz to bih volio izdvojiti poziv za ‘A’ selekciju nacionalnog tima Bosne i Hercegovine na čijem širem spisku sam i bio. Međutim, ja sam tu uvijek za reprezentaciju, nadam se tom pozivu, što bi za mene bilo izuzetno veliko. Nada umire posljednja, tako da uvijek na raspolaganju”, odgovor je Gnjatića.
Život profesionalnog sportiste tema je čijom se analizom može izvući nekolicina pozitivnih, ali i negativnih argumenata, a Gnjatić ima poprilično direktan stav po tom pitanju:
“Masu puta sam se zapitao da li bih uradio isto kada bih se ponovo pronašao u situacijama kroz koje sam prošao, ali dugujem ogromnu zahvalnost kako svojoj porodici, pa tako i sebi što sam ostao istrajan u namjeri da pređem sve prepreke i da se držim onog cilja o kojem sam sanjao kao klinac. Lično govoreći iz mog iskustva meni je sport donio mnogo i jako sam srećan zbog svih dosadašnjih ostvarenja”, zaključio je za kraj razgovora Gnjatić.
Kao naredni cilj u karijeri Gnjatić je istaknuo Bundesligu čiji stil fudbala mu definitivno najbolje “leži”, a španska Primera uz dobro poznate vremenske uslove poprilično slične kao u Grčkoj, gdje je već imao iskustva mjesto je gdje bi se bez problema snašao.
Kada se podvuče “refa” iz izuzetno zanimljivog, ali i poučnog razgovora za “MeridianSportBH” da se zaključiti da je Ognjen Gnjatić u velikoj mjeri ostvario ono što je zacrtao kao dječak sa poprilično jasnim ciljem u daljini, što može poslužiti kao motiv i inspiracija za sve one kojima je ljubav prema “bubamari” detalj koji opravdava izraz “najvažnija sporedna stvar na svijetu”.
Izvor: meridianbetsport.ba | Piše: Dejan Gajić
