Bivši direktor Kulturnog centra Gradiška Željko Blagojević, kojem je juče bio zadnji dan na toj poziciji, oglasio se putem društvene mreže “Facebook”.
Njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti i bez izmjena:
Razmišljao sam da li da se obratim ili ne. Moram… Ne dam politici da na ovaj način i tako lako ubiju slobodu.
Stanje duše i mozga naroda
„Čovjek bez osjećaja pripadnja prazno je biće. Spoznajom, osjećajima, doživljajima akademskih, društvenih,ljudskih vrijednostima kojima je okružen stvara osjećaj bespomoćnosti. Gledati oko sebe brutalnu političku silu, koje vladajuće strukture uz pomoć medija, kapacitetom vlasti oblikuju sa sobom nosi osjećaj straha od suprostavljanja. Stvara se prividna slika snage, neuništivosti, nedodirivosti.Strah za elementarnu egzistenciju je dominantan. Nemilosrdni su prema neistomišljenicima i onima koji nisu njihovi politički sljedbenici. SKLANJAJU IH! Stavovi i promišljanja intelektualaca su obezvrijeđeni. Ugušena je slobodna akademska misao. Smislena komunikacija je besmislena. Znanje i znalci nepotrebni novim političkim elitama. Oni stvaraju novi sistem vrijednosti. Otpora nema. Sporadično i tiho o onome šta nam se dogodilo, onako se pomene,usput zaključi. Postajemo društvo površnih, nedorečenih vizija i ideja, ljudi. Sve dublje tonemo, nestajemo, gubimo odnos prema čovjeku, vrijednostima. Sve više akademski, duhovno pustimo. Gubi se interes za politiku, sa krilaticom „svi su oni isti“, a ne zaboravimo da nam upravo politika kreira ambijent u kome živimo, radimo, mislimo i osjećamo. Nosimo u sebi čudan grč, nezadovoljstvo. Okruženi smo brojnim ovozemaljskim problemima, dilemama kojima se niko ne bavi. Intelektualne, akademske elite, svi ljudi koji nešto znaju, koji nam trebaju, miruju, spavaju, nikome nisu potrebni. S pravom se osjećaju nebitni, potrošeni, neupotrebljivi. Bilo kakvim pokušajem bi bili kvalifikovani da pametuju, bulazne, filozofiraju. Postaju dosadni svom okruženju. Došlo je vrijeme čistoga amaterizma, nestručnih ljudi, slijepo pokornih poslušnika.Takvi napreduju. Stav i vizija skoro da ne postoje. Nestalo je dostojanstvo, etika. Pogažen i poražen je čovjek.
Opisani ambijent stanja duše i mozga čovjeka, naroda emituje neku tjeskobu, nezadovoljstvo, odsutnost nas. Bavimo se manje bitnim stvarima, banalnostima, pitkim temama, ružnim stvarima, kraj toliko ljepota kojima smo okruženi. Nestali su ljudski osmjesi, kao da nam je zabranjeno smijati se, radostan biti, a nije. Čak i humor je cenzurisan, mora biti stranački opravdan, u funkciji režima. Srećan, nasmijan, radostan samo može biti pripadnik stranke. Komično je samo ono što je interesantno vladajućim. Moralne spodobe postaju neosporni autoriteti, ljudi od ugleda. Poslušnost i pokornost postaju uzorni obrazci ljudskog ponašanja. Iskrenost i istina ne postoje. Istinu oblikuju vladajuće strukture. Nestaje povjerenje među ljudima. Laž, trač, napadi na sve ljudsko postaju naša svakodnevnica.
Nestaje vjera, optimizam, nada.
Stvaranjem takvog apatičnog stanja, minimizacijom svega čovjekolikog nužan je preduslov i cilj sigurnog i dugovječnog besmislenog vladanja masama.
Narod kad pada, pada korakom, teže je dizati se.“
Ovo je isječak iz moje knjige „Golgota slobodne kulture“ koja uskoro izlazi. Borba je počela… Srećno dalje Grade moj, nisu dali dalje da vodim slobodnu, apolitičnu kulturu. VEĆ OD SUTRA JE APSOLUTNO ČISTA POLITIKA I POLITIKANSTVO.
Direktor Kulturnog centra Gradiška Željko Blagojević
Gradiskalive.com
