Cookie Consent by Free Privacy Policy website

Banjalučanka Darija Karanović: Nisam neko ko se žali da ga boli, a boli me mnogo

S osmijehom na licu i nevjerovatnom snagom Darija Karanović (41) iz Banjaluke već 15 godina se bori sa malignim oboljenjima, a iako nikad ranije nije zatražila ničiju pomoć, ovaj put joj je zaista potrebna pomoć humanih ljudi, kako bi mogla obezbijediti lijek koji na mjesečnom nivou košta 6.700 KM.

Kako priča za “Nezavisne novine”, njena borba sa malignim bolestima traje od 2008. godine, kada je prvi put prošla kroz pakao koji se zove hemioterapija i radioterapija.

“Sa 27 godina se suočite sa bolešću koja u narodu nužno asocira na smrt. Međutim, hvala Bogu, ja sam se tada izborila sa bolešću. Zatim se 2020. godine javlja drugi oblik maligniteta, kad sam naglo izgubila glas, i tada sam krenula u drugu borbu. Nakon dvije operacije izgubila sam glas gotovo potpuno, što je u tom momentu za mene predstavljalo najveću bol. Ja sam uvijek voljela da pjevam, smijem se i radujem životu, no onda se dešava šok, jer ne mogu ni da pričam i dišem”, priča Karanovićeva, koja je već pobijedila Hočkin limfom i tumor štitne žlijezde.

Ističe da je bilo izuzetno teško izboriti se sa činjenicom da je drugačija, ne samo po bolestima, već i samim tim što na svaku izgovorenu riječ ljudi u okruženju reaguju neprimjerenim komentarima.

“Dešavale su se mnogobrojne neprijatne situacije s kojima sam se nekada nosila olako, a često su mi teško padale, ali što bi moji prijatelji rekli ‘da ne znate da je Darija bolesna, nikad ne biste ni pomislili da joj nešto fali’. Nisam neko ko kuka nad sobom, ko se žali da ga boli, a boli me mnogo. Već više od godinu dana ja svako jutro započinjem i nastavljam tabletama protiv bolova, ali već sam naučila da živim s tim. Prosto, bol je dio moga života”, ističe Karanovićeva.

Kako kaže, u februaru prošle godine imala je  tešku i rizičnu operaciju, nakon čega joj je uspostavljena treća dijagnozu, ona koju nije očekivala nakon svega.

“Nadala sam se da je sa bolestima završeno, međutim došla je ona najgora i najagresivnija. Pitanje je da li u svijetu postoji pet slučajeva kao što sam ja. Ja ga iskreno još nisam pronašla, a mnogo sam proučavala”, dodaje ona.

Nakon primljenih hemioterapija u Beogradu, nažalost, ističe, tumor se nije smanjio, terapije nisu djelovale, a hirurgija u ovom stadijumu bolesti je nemoguća.

“Konzilijum u Beogradu je propisao liječenje pametnim lijekom kojim bi se pokušala održati bolest pod kontrolom, da se ne širi dalje, jer je rastao čak i za vrijeme hemioterapija. Taj lijek na mjesečnom nivou košta oko 6.700 KM, a ono što je interesantno je da se lijek nalazi na listi Fonda za liječenje pacijenata koji boluju od karcinoma bubrega, dok se konkretno za moju bolest ne nalazi i ja moram da ga plaćam sama. Tužno je da postoji razlika u pacijentima, svi smo mi onkološki bolesnici, svi volimo život i želimo da živimo”, priča ona.

Prema njenim riječima, izuzetno joj je bitna podrška porodice i prijatelja, bez kojih bi sve ovo bilo nemoguće.

“Ja nisam osoba koja je nekad nešto tražila, sama sam gurala kroz bolest, finansijski, fizički, mentalno, no došao je momenat da više ne mogu sama. Na insistiranje mojih prijatelja, a zahvaljujući velikom humanisti našeg grada Dušku Tadiću, osnivaču Banjalučke trkačke lige, putem tog udruženja je pokrenuta ova akcija. Ljudi su nevjerovatni i velikog srca. Toliko sam snage dobila kroz podršku da je to riječima neopisivo. Kao i svaki čovjek koji se bori sa bolešću, i ja sam imala trenutaka kada padnem, dođem do zida i pomislim da nemam više snage da se borim, ali je sve ovo dalo novi oblik mom životu. Ljudi su mi pokazali da nisam sama, da me vole i da žele da živim, što je zapravo moja jedina želja – da živim. Čitav grad je stao uz mene, a zar to nije velika stvar? Mislim da bih zagrlila svakog čovjeka na ulici samo da pokažem koliko sam zahvalna”, ističe Karanovićeva.

Ona naglašava da je pozitivnost ključna u izlječenju.

“Najlakše je leći u krevet i reći ‘ja sam bolesna i ne mogu ništa’. Ja sam vedra, pozitivna, nasmijana, volim da se šalim, pa čak i na račun svoje bolesti i nikad ne kažem da sam bolesna. Samo kažem da je ovo naišao malo lošiji period kad moram češće da idem u bolnicu i malo trpim bolove, no i to će proći, jer sam sigurna da me sutra čeka nešto lijepo i da će sve ovo biti dio prošlosti, a da će ostati samo lijepa priča da je jedna Darija pokrenula, osvijestila i ujedinila naš grad u želji da živi i da smo svi zajedno to uspjeli”, kaže ona.

S obzirom na to da je “M:telov” broj 1414 bio aktivan do utorka, ona se nada da će od prikupljenih sredstava moći kupiti lijek bar za narednu godinu.

Inače, njen plan je da potraži pomoć u inostranstvu, jer su, kako kaže, svi resursi zdravstva u Banjaluci i Beogradu iscrpljeni.

“Ja i dalje moram nastaviti da prikupljam sredstva i da se borim, jer su to ogromne cifre koje klinike širom svijeta traže, šestocifrene i sedmocifrene, ali neću odustati. Zato apelujem na ljude, iako ‘M:telov’ broj više nije aktivan, moja borba za život traje i dalje i molim sve ljude dobre volje da se priključe. Nečije malo je moje mnogo”, zaključuje ona.

Tekući račun

Svi koji žele pomoći da Darija ozdravi mogu to učiniti uplatom sredstava na tekući račun: 571-000-01024233-39

Za uplate iz inostranstva: Darija Karanovic

Carigradska 20, Banjaluka

Banka Poštanska štedionica a.d. Banjaluka

IBAN: BA395710038505179239

SWIFT: KOBBBA22

Izvor: Nezavisne
6,700FansLike