Odlaskom u Portugal, u Rio de Mouro u predgrađu Lisabona, gdje se prije 22 godine udala za Franciska Rodrigeza, člana evropske policijske misije u Gradišci odnosno BiH, Biljana Milivojac Rodrigez je pronašla svoju srećnu zvijezdu.
U braku s Franciskom, koji je nedavno preminuo, ispričala je Biljana za Srpskainfo tokom ljetošnje posjete rodbini u gradu na Savi, dobila je sina Žoaa Marka Rodrigeza, koji joj je veliki oslonac, utjeha i podrška.
“Nažalost, sreću često okrnji neka nesreća, kao u mom životu, i ta rana ne može da zacijeli. Francisko i ja upoznali smo se tri godine nakon rata. On je radio za Ujedinjene nacije, a sudbina ga je dovela u moj grad, gdje sam 1998. godine završila kuvarsku školu”, počinje Biljana svoju emotivnu životnu priču o poznastvu i ljubavi s mladim portugalskim policajcem.
“On je prije dolaska u BiH bio u sastavu specijalne jedinice u Portugalu, gdje se dobrovoljno prijavio za UN i došao ovamo. Bio je raspoređen u Policijskoj stanici u Gradišci, gdje je radio i moj brat Budimir. Poslije deset mjeseci, nakon našeg poznanstva, odlučili smo da odemo u Portugal, gdje smo se vjenčali 1999. godine”, objašnjava Biljana za Srpskainfo svoje životne epizode, okolnosti i razloge koji su je doveli u, do tada, sasvim nepoznatu zemlju, koju sada smatra svojom drugom domovinom, gdje je upoznala mnogo ljudi, kulturu, običaje…
“Sada sam nekako na polovini; isto vrijeme sam provela ovdje i u Portugalu, po 22 godine. Tamo su me sasvim lijepo prihvatili. Francisko je volio naš, srpski narod, uspostavio veoma bliske, prijateljske kontakte s policajcima u Gradišci i stekao ovdje mnogo prijatelja. Svi su ga voljeli i poštovali, a on, oduševljen našim gostoprimstvom, do posljednjeg dana života volio je Srbe i o njima lijepo govorio prijateljima u svojoj zemji”, opisuje Biljana stavove i impresije svog supruga o Gradišci, Republici Srpskoj i Srbima.
Lovački kotlić
Iz te ljubavi ona je 2000. godine rodila sina Žoaa Marka Milivojca Rodrigeza, koji je doputovao s njom i ljetovao u Gradišci.
Ni ovdje, Biljana, koja radi u uglednom restorana u Lisabonu i gdje je veoma cijenjena po svojim kuvarskim sposobnostima, nije mogla bez lonca i varjače odnosno kutlače. Ona je s bratom i rođacima učestvovala na takmičenju u pripremi lovačkog kotlića, te pričala o razlikama srpske i potrugalske kuhinje.
“Volim da kuvam. To je moje zanimanje za koje sam se školovala i koje stalno unapređujem, učim. Portugalska kuhinja se uveliko razlikuje od srpske. Ona je utemeljena na mediteranskoj tradiciji, sa mnogo ribe, na maslinovom ulju, sa bijelim lukom, začinskim biljem, isključivo morskom solju… Meso pajcovano u bijelom luku i vinu Portugalci pripremaju na mnogo načina”, objašnjava Biljana suštinu portugalske kuhinje, koju je veoma dobro usvojila.
Predavanja
To potvrđuju i njene nagrade na takmičenjima. Ona učestvuje i na kulinarskim predavanjima, gdje demonstrira karakteristične specijalitete Portugala.
“Napravila sam gurmanski tanjir „pasulj sa morskim plodovima u obliku morskog ježa“, koji je dobio visoke ocjene na uglednom takmičenju u Lisabonu. Ovdje me redovno pozivaju da održim časove o načinu pripreme pojedinih vrsta jela”, ispričala je Biljana.
Njoj su roditelji, inače vlasnici kafića, po završetku kuvarske škole u Gradišci namijenili rad u porodičnom preduzeću uz proširenje djelatnosti na restoran, ali, kako kaže, njena sudbina je drugačije odredila.
I Marko voli Gradišku
Biljanin i Franciskov sin Marko, koji je završio informatičku školu, takođe je zavolio Gradišku.
“Ovdje mi je lijepo, imam mnogo rodbine, braće i sestara i svi se trude da me dobro ugoste, da naučim srpski jezik i da vidim cijeli kraj. Volim ćevape i burek, to mi se baš dopada od hrane. Svaki put sam tužan kada moramo nazad, u Portugal, ali želim ovdje što češće da dolazim, jer osjećam svoju pripadnost Gradišci i maminom rodnom kraju, isto kao i očevom gradu Rio de Mouro”, kazao je Žoao Marko za Srpskainfo, insistirajući da pomenemo baku Maru, koju, kaže, voli na poseban način.
Izvor: srpskainfo.com | Milan Pilipović
