Cookie Consent by Free Privacy Policy website

Borba protiv ekonomske krize u urbanim gradiškim naseljima (Foto)

Svaki kvadrat zemljišta, gdje je do skoro bilo cvijeće ili travnjak, stanovnici urbanih naselja u gradiškom kraju i susjednim opštinama i gradovima, iskoristili su za male gradske bašte.

Tu su zasadili povrće kojim spasavaju kućni budžet i zdravlje.

Takvih primjera ima mnogo. Osim penzionera, koji imaju najniža mjesečna primanja, gradske bašte zasadili su i mladi, te zaposleni, kojima plate nisu dovoljne za sve skuplje povrće na tržnicama i u marketima.

Džinovski plodovi

U svojoj maloj bašti, u Ulici Vojvode Bojovića u Gradišci, na nekoliko desetina kvadrata, ispod kućnog prozora, drvni tehničar Velibor Budić uzgaja paradajz. Plodovi su džinovski, a sadnice obilno rodile. Nije mu naštetilo ni nevrijeme, jer je bašta zaklonjena među objektima.

“Ovo je stara sorta paradajza, godinama i decenijama sačuvana, a porijeklom iz Elezagića”, priča Velibor, mladić veoma posvećen svojoj bašti.

O porijeklu ovog povrća, načinu sadnje i uzgoja priča Budić sa velikim zadovoljstvom.

“Nije mi poznat naziv ove vrste paradajza, dodaje, ali njegovo sjeme brižno čuvam, svake godine, a potom sadim. Tako se ponavlja tridesetak godina u mom domaćinstvu.”

“Imam 26 sadnica sa tri vrste paradajza. Osim pomenute, mislim da se naziva volovsko srce, imam hercegovački, koji kasnije dospijeva. Tu je i nekoliko stabala žutog paradajza, koji je rijetkost u našim krajevima. To je autohtona vrsta, veoma je ukusan”, kazao je Velibor Budić za “Srpskainfo”.

Ima i za komšiluk

Osim paradajza, na tridesetak kvadrata, on je zasadio cveklu, salatu, blitvu…

“Nemam potrebu da idem na pijacu po povrće jer moja mala bašta mnogo doprinosi kućnom budžetu. Ipak, najveći doprinos je mentalnom zdravlju, raspoloženju, jer rad u bašti me opušta”, objašnjava Velibor višestruki smisao baštovanstva.

Ljubomir Kačavenda iz gradskog naselja Senjak ima u svojoj bašti gotovo sve vrste povrća. To su paradajz, paprika, luk, krastavac, mrkva… Sve mu je dobro rodilo i zadovoljan je kvalitetom. Na jednoj sadnici paradajza, kaže, izbrojao je 15 krupnih plodova.

gradske bašte

“Pojedini plodovi paradajza imali su i kilogram težine. Sa deset struka imam dovoljno za svoje domaćinstvo i za komšiluk, kome zatreba, mada i drugi u ulici imaju slične bašte. To je velika ušteda, ne moram na pijacu, a kvalitet je neupitan”, kaže Kačavenda.

On je dugogodišnji penzioner i bivši tapetar u industriji namještaja. Baštu sadi posljednjih godina, jer ima dovoljno vremena, a na to ga tjera i skupoća.

“Dok sam bio zaposlen na baštu nisam pomišljao, ali kako je ekonomska kriza stezala, morao sam uzeti motiku u ruke i iskoristiti svaki kvadrat. Takvo je vrijeme. Naučio sam povrtarske poslove i to mi dobro ide”, veli Ljubomir Kačavenda, kojem rad u bašti pričinjava i zadovoljstvo.

“Nakon ustajanja prvo idem u baštu, a tako činim i prije spavanja. Uvijek sam tu i sve mi je dostupno. Baštu sam od grada i nevremena zaštitio mrežom, to je mala površina. Proizvodim bez upotrebe hemije, prihranjujem pokošenom travom i organskim đubrivom”, pojašnjava Ljubomir.

Korist i razonoda

Kasim Grgić, u gradiškom naselju Tekija, u svojoj bašti ima raznih vrsta povrća. Njemu je to korist i razonoda, vid rekreacije.

“Siguran sam da je zdravo sve što sam posadio, kupljenom povrću ne znam porijeklo. Za mene cijena nije u prvom planu, ne smatram da time stvaram naročitu uštedu, ali činim veliko djelo za svoje i za zdravlje svoje porodice”, ispričao je Grgić.

On je veoma privržen svojoj bašti.

“To je, sveukupno, desetak kvadrata uz ogradu koju koristim za vezivanje, umjesto kolaca. Ukoliko insekti napadnu moje povrće, tjeram ih svojeručno, bolesne listove ili plodove kidam… Sve je ukusno i svježe. Uberem koliko mi je potrebno, a ostali plodovi čekaju na red. Uvijek ima više nego što mi je potrebno”, pojašnjava Kasim Grgić, koji o svojoj bašti mnogo brine.

Zato je uzor mnogima. Gradske bašte su naročito aktuelne nakon olujnog nevremena koje je poharalo bašte i voćnjake u Potkozarju i Lijevče polju, a one su ostale netaknute, među visokim zgradama i kućama.

Urbana poljoprivreda

Inženjeri poljoprivrede i drugi stručnjaci iz ove oblasti smatraju da urbano povrtarstvo u cijeloj Republici Srpskoj nudi velike mogućnosti. Postoje i zakorovljene, male površine u gradskim zonama koje se, uz malo rada, mogu pretvoriti u plodno, veoma korisno zemljište.

U Banjaluci je prije nekoliko godina oformljen jedinstveni projekat urbane poljoprivrede pod nazivom „Gradske bašte“, koji je pokrenula grupa entuzijasta, proizvodeći organsko povrće za vlastite potrebe.

Gradske bašte Banjaluka

Bašta može biti, kaže Milan Misimović, inženjer poljoprivrede, mjesto za opuštanje, zabavu, druženje, ali i kao izvor hrane. Jedna od najvećih prednosti gradske bašte je stalni kontakt sa prirodom.

Čak i najmanja bašta može biti mjesto za druženje sa porodicom i prijateljima. U gradskoj bašti moguće je uzgajati povrće, voće i začinsko bilje, što je zdravo i ekonomično. Ovo je odličan način da se iskoristi prostor koji nema određenu namjenu.

Uzgajanje biljaka može biti izazovno, ali i izuzetno zadovoljstvo u proizvodnji zdravih i ukusnih plodova. Takođe, moguće je naučiti više o biljkama, njihovom rastu i razvoju, ali i načinu zaštite od štetočina.

Izvor: srpskainfo.com | Milan Pilipović
7,300FansLike
458FollowersFollow