Bosiljka Štrbac Knežević, jedna od tri instruktorice vožnje u Gradišci, kandidate koje obučava dočekuje sa omijehom. Iako ima diplomu ekonomiste Bosiljka se opredijelila za posao instruktorice, jer kako kaže, voli da se bavi tim dinamičnim i odgovornim poslom.
Priznala je da je srećna kad mlade ljude nauči i osposobi upravljanju motornim vozilom, vještinom koja će im trebati cijeloga života.
Bosiljka je, baveći se ovim poslom ustvari nastavila porodičnu tradiciju. Učila je od oca Milana, nekada poznatog instruktora, od koga i danas sa uvažavanjem prima savjete.
„Među kandidatima koje obučavam najviše je tek punoljetnih djevojaka koje paralelno sa maturom polažu i vozački ispit. Ali tu su i kandidatkinje od trideset, četrdeset pa čak i preko pedeset godina. Život ih natjera da voze automobil. Imaju auto kod kuće, djeca odu svojim putem i nema druge nego obuka i polaganje“, kaže Bosiljka, priznajući da među polaznicima nisu rijetke ni srednjovječne žene koje već dugo imaju dozvolu, ali nisu vozile.
Njih sa zadovoljstvom podsjeti vještinama za volanom, oslobodi ih treme i za nekoliko časova ih prepušta saobraćajnoj gužvi.
Sa kandidatima preživljava i radost i razočarenje
Koliko se intruktori stave u uloge svojih kandidata najbolje se primijeti petkom, kada se polažu vozački ispiti pred komisijom. Nervoza, a potom i olakšanje, prisutno je i kod instruktora. Svakodnevno obučava četiri do pet kandidata, časovi su im prilagođeni od jutra do večeri.
Bosiljka kaže da je ljubav prema ovom poslu naslijedila od oca. I suprug se bavi istim poslom, iako je profesor istorije, majku su uključili u papirologiju.
„Moj otac Milan je zaista bio autoritet i strožiji instruktor, ja sam dosta mekanija. Mnogo pažnje posvećujem bezbjednosti. Ljudi su dosta nervozni u saobraćaju, ljeti su saobraćajnice jako opterećene, ovdje su česte magle, treba voziti i kada je snijeg ili led. Teško je zaista, ali ja volim ovaj posao i onda je sve lakše“, kaže Boiljka Knežević Štrbac.
Priznaje da joj je najveća nagrada kada joj bivši kandidati kasnije u vožnji blicnu, pozdrave je ili joj se osmijehnu, kada nastave uspješno voziti.
Ne namjerava mijenjati profesiju uprkos fakultetskoj diplomi
Na kraju razgovora Bosiljka je rekla da se ovim poslom namjerava baviti i u budućnosti. Od oca je uspješno preuzela firmu, priznaje da osjeća žal što kao djevojka nije polagala i za vožnju kamiona teretnjaka. Još uvijek joj je ovaj posao prepun izazova i ushićenja što mlade ljude osposobljava veoma odgovornoj vještini, pa ne razmišlja da vozačku kabinu zamijeni udobnom kancelarijom ili kabinetom.
Po neprestanom osmijehu na licu se vidi da je zadovoljna, a to dobro prepoznaju i njeni učenici.
Izvor: mojagradiska.com | Autor: B.Grgić
