Bašta i dvorište Senke Pačariz iz Liskovca, kod Gradiške, bogatstvom i raskošnim izgledom privlače svakoga ko se zaputi uskim seoskim putem. Ona sve duže i češće boravi u rodnom kraju i uzgaja cvijeće. Za svoju dušu, kaže.
U Švedskoj je izbrojala 54 godine. U ovu zemlju hladne klime, na sjeveru Evrope, otišla je u ranoj mladosti. Bila je u to vrijeme djevojčica, željna života izvan rodnog kraja.
Kako su godine prolazile, Senka Pačariz iz Liskovca, kod Gradiške, sve češće je dolazila kući. Ovdje je provodila godišnje odmore, dane praznika, koristila svaku mogućnost da nadoknadi vrijeme koje je izgubila.
Senka Pačariz, sada penzionerka, je okružena cvijećem i ukrasnim biljem. To je njena velika ljubav. Zato se trudi da bašta bude što ljepša i bogatija.
“Ruže, oleandri, kovrdžave vrbe, magnolije, indijski jorgovani, mediteranske mimoze… Mnogo je tu biljaka kojima naziv ne znam, zaboravila. Važno je da lijepo izgleda i da se meni dopada. Gdje god vidim cvijeće i ukrasno bilje, poželim da to imam i u svojoj bašti”, opisuje Senka svoje dugogodišnje interesovanje za hortikulturu.
“Rano ustajem, naročito od kada su zavladale velike vrućine. Sjednem ispod drvene nadstrešnice i posmatram baštu kako se budi, buja, raste, kako se cvjetovi otvaraju. Svakoj biljci priđem po nekoliko puta, zagledam, provjerim da li treba vode ili prihrane… Razgovaram sa cvijećem. Sve ovdje miriše, kao duša dobrih i plemenitih ljudi”, priča Senka za “Nezavisne”, kojoj svaki list i cvijet unosi radost i sreću, beskrajno zadovoljstvo.
Najdraži su joj veliki indijski jorgovani različitih boja, koji svake godine u avgustu bogato procvjetaju.
“Malo je prolaznika koji ne zastajkuju, pitaju šta imam, koje vrste, koliko cvijeća, odakle sam sve to nabavila. Svakome rado objašnjavam. To pitaju osobe koje interesuje cvijeće, kao i mene. Brzo uspostavljamo kontakt i razmjenjujemo iskustava. Drugima dajem ponešto iz svoje bašte ili mi oni donesu. Razmjena je uvijek aktuelna.”
Duga je i zanimljiva Senkina priča o cvijeću. To je njena ljubav iz djetinjstva. Pamti kada je u Liskovcu i okolini ispred svake kuće bilo po nekoliko grmova crvenih i žutih ruža, mirisnih jorgovana…
Te slike, u mislima, u sebi, ponijela je u inostranstvo.
“Kada sam postala djevojka, djevojčurak, otišla sam u svijet. Ovdje su ostale moje uspomene, moj grad i ljudi među kojima sam odrasla. U Švedskoj, daleko odavde, može se steći materijalno, ali je duša prazna. Zato sam odlučila da sada ovdje boravim mnogo duže nego u Švedskoj. Ovdje je moje srce, tu mi je najljepše”, priča Senka ponosna na svoj vrt koji i sada, u inat visokim temperaturama i tropskoj vrelini, buja i cvjeta, u punom sjaju i ljepoti.
I Senki uzvraća ljubav.
Izvor: Nezavisne | Milan Pilipović