Laskavu titulu “Najinspirativnija Banjalučanka” u oblasti nauke ponijela je Anja Kunić, istraživačica, edukatorka i doktorandkinja na Južnodanskom tehničkom univerzitetu u Kopenhagenu, koja se bavi algoritamskom arhitekturom i građevinom, robotskom konstrukcijom sa integracijom tehnologija industrije 4.0 i održivih životnih ciklusa materijala.
Ova mlada naučnica za “Nezavisne novine” ističe da je prije svega izuzetno počastvovana i zahvalna ostalim nominovanim koleginicama, jer su upravo one između sebe glasale i prepoznale njen rad i ličnost kao inspiraciju za mlade.
“Biti nekome inspiracija je kruna ličnog djelovanja i jedan posebno lijep osjećaj gdje znate da se neko ugleda na vas, da ste primjer i motivacija. Iskreno se nadam da sam motivisala mlade Banjalučanke i Banjalučane ne samo da krenu putem nauke, nego jednostavno da budu znatiželjni, da tragaju za znanjem i da vrijedno rade na ostvarenju svojih snova i vizija”, kazala je Kunićeva za “Nezavisne novine”.
Ova mlada naučnica rođena je u Drvaru 1993. godine, a Osnovnu školu “Branko Ćopić” i Gimnaziju završila je u Banjaluci, nakon čega se uputila u Milano, gdje se upisala na osnovne studije iz arhitekture na Politecnico di Milano univerzitetu.
“Nauci me je prvobitno privukla moja lična znatiželja i interesovanje za digitalne alatke i nove tehnologije koje su počele da se javljaju u posljednjim decenijama. Konkretno, 3D štampanje je donijelo nove mogućnosti kako u drugim industrijama, tako i u arhitektonsko-građevinskoj, i to je bilo nešto o čemu sam htjela da znam više, da istražujem mogućnosti ove tehnologije i nađem načine njene primjene u konstrukciji. Nakon toga moja interesovanja su se proširila na robote, mješovitu stvarnost, senzore i mnoge druge tehnologije koje se smatraju osnovom takozvane četvrte industrijske revolucije. Sa druge strane, svijest i potreba za očuvanje životne sredine kao i potraga za načinom kako da umanjimo negativne uticaje našom aktivnošću i djelovanjem, podstakli su me da potražim odgovor upravo kroz tehnologiju i nauku”, priča Kunićeva.
Ističe da svoj put u nauci nikada nije doživljavala kao trnovit, jer je od prvog momenta izuzetno uživala u načinu na koji se ova vrsta naučnog rada sprovodila, radom u laboratoriji na eksperimentima, kao i dokumentaciji ostvarenih rezultata i pisanju naučnih radova.
Smatra da su edukacija i znanje najsnažnije oružje kojim možemo promijeniti svijet nabolje.
“Nauka i istraživački rad su upravo put ka spoznaji, osviješćenosti i intelektualnom bogatstvu. Sve mlade djevojke i djevojčice bih definitivno podstakla da biraju prirodne nauke i, što je najbitnije, da nikada nemaju strah od nepoznatog, već prigrle svaki izazov kao novu priliku gdje mogu da usmjere svoju znatiželju i kreativnost i steknu nova znanja i otkrića. Nauka nam dopušta da damo naš lični doprinos i pečat u izgradnji kolektivnog i globalnog znanja, čime značajno utičemo na poboljšanje društva i ambijenta u kome živimo. Naravno, što predanije i požrtvovanije radimo, sa jasnom vizijom i ambicijom, to će i naš doprinos biti veći i značajniji”, kaže ona.
Dodaje da je ljepota prirodnih nauka u tome što se bave izučavanjem svega onog živog i neživog, opipljivog i neopipljivog što nas okružuje.
“S obzirom na to koliko je priroda kompleksna i nikada dovoljno objašnjena, uvijek smo na pragu novih spoznaja i saznanja. Ta potraga za novim odgovorima je nešto što vam svaki dan donosi novo uzbuđenje i ‘otvara apetit’ za još većim znanjem”, ističe Kunićeva za “Nezavisne novine”.
Prema njenim riječima, život u Danskoj je poprilično drugačiji nego u Srpskoj.
“Vožnja biciklom, upotreba digitalnih aplikacija za obavljanje bilo koje svakodnevne aktivnosti i život po pravilima jednog uređenog sistema vrlo brzo postanu vaša stvarnost i svakodnevnica. U Danskoj se izuzetno cijene znanje i lične mogućnosti, postoji velika mogućnost za profesionalnim napretkom i uslovi za razvoj istraživačkog rada, naročito u oblasti kojom se ja bavim”, priča Kunićeva.
Dodaje da je tip osobe koja se vodi parolom “nikad ne reci nikad” i da je uvijek otvorena za sve nove prilike koje se ukazuju.
“Kompletni povratak u Banjaluku nije dio trenutne vizije i poslovnih ciljeva koje imam, ali bih svakako voljela da nađem načine da doprinesem razvoju edukacije i razvoju vještina studenata arhitekture i građevine u pravcu automatizacije i digitalizacije ove industrije, sa perspektivom pozitivnog doprinosa zaštiti životne sredine i smanjenju našeg negativnog uticaja kroz tipično ‘tradicionalno’ sprovođenje prakse”, zaključila je ona.
Izvor: Nezavisne
