Na inicijativu stručnjaka iz Zavičajnog muzeja iz Gradiške u gradu na Savi oslikano je nekoliko murala. Umjetnici i inicijatori su ih posvetili ovdašnjoj prirodi, arhitektonskim poduhvatima, sportistima, lijepim običajima i folkloru.
Prvo su akademski slikar Milan Jožić i grafičar Nenad Balta oslikali zidove ispod savskog mosta. Taj prolaz za pješake, od nekada neuređene površine koja je bila premrežena stranačkim plakatima, dvojica umjetnika stvorili su mjesto na kojem se može održati čas istorije za osnovce i srednjoškolce.
Iscrtavši filmsku traku Jožić i Balta su slikama vjerskih i kulturnih znamenitosti dočarali istoriju Gradiške. I nisu se zadržali na tome. Na bočnoj strani stambeno-poslovne zgrade u centru grada na muralu od 120 kvadratnih metara dočarali su motive Austrougarske vijećnice, Tekijske džamije, Crkve svetog Roka i Hrama Pokrova presvete Bogorodice.
U donjem dijelu su dvije ruke koje simbolizuju ljubav prema ljudima i svome gradu, a centralno mjesto pripada potkozarskoj jabuci po kojoj je ovaj dio naše zemlje i prepoznatljiv. Idejno rješenje murala uradio je akademski slikar Aleksandar Obrenović, kustos Zavičajnog muzeja Gradiška.
Likovna umjetnica iz Banjaluke Nataša Konjević nacrtala je veoma zanimljive murale na fasadama stambenih zgrade u centru Gradiške i u naselju Senjak. Bojan Vujinović, u to vrijeme direktor Zavičajnog muzeja, a sada gradski menadžer, kaže da je roda sinonim Lijevče polja i predjela pored Save, ali i života i rađanja.
„I Sava i roda simbolizuju život. Sava mnogo znači ovdašnjem stanovništvu. Osim dragocjene vode, Sava je bogata i ribom i prehranjivala je ljude kad im je bilo najteže. Sava je život, a bez roda ne bi bila pitoma rijeka ravnice“, rekao je Vujinović.
Rad mlade Banjalučanke veoma je zainteresovao Gradiščane. Nataša Konjević je diplomirala grafiku, bavi se dizajnom, slika, predaje crtanje i oslikava zgrade.
„Veliki broj roda obitava u Gradišci i ovaj grad je po tome prepoznatljiv. Murali su moja najdraža forma izražavanja, posebno murali velikih formata“, rekla je Konjevićeva nakon iscrtavanja murala većeg od 200 kvadratnih metara na kojem je roda u gro planu.
Nataša Konjević oslikala je i mural „Kozaračko kolo“ na dumi jedne četvorospratnice u blizini starog hrasta na Senjaku. Mural je svojevrsna podrška kandidaturi pletenog kozaračkog kola na listi nematerijalne baštine organizacije UNESCO koja će se desiti naredne godine.
Najveći mural posvećen Kobiju Brajantu u Evropi iscrtan je baš na zidu fiskulturne dvorane osnovne škole „Danilo Borković“ u Gradišci. Mural je visok šest, a širok dvanaest metara i djeluje impresivno.
Inicijativa je potekla od neformalne grupe građana „Košarkaši Gradiška“, a iscrtan je u znak ljubavi i sjećanja na jednog od najboljih košarkaša u istoriji svjetske košarke. Mural je oslikao poznati umjetnik iz Doboja Deni Božić. Rada Stijaković, nekada sjajna rukometašica gradiškog „Trikoa“, kaže da je ideja originalna i da joj je srce na mjestu, jer se radi o sportskoj legendi.
„Sport zbližava ljude i briše granice. Drago mi je da se ovo dešava u mome gradu. Omladina se ponovo vraća istinskim vrijednostima“, rekla je Stijakovićeva.
Na drugoj strani dvorane vjerni lik neizbježnog Novaka Đokovića, planetarnog teniskog vladara. Tu su i velikani košarke Aleksandar Obradović, Nikola Jokić i Ratko Varda (Gradiščanin po rođenju). Mjesto na fasadi fiskulturne dvorane dobila je i zlatna odbojkašica Tijana Bošković.
A ispod mosta umjetnik je iscrtao Savu i njenog junaka, prerano preminulog alasa Bojana Kljajića. Živio je tek 38 godina i ostavio veliki trag u gradu na Savi.
Gradiška je rodni grad Borislava Nježića, svjetski priznatog skulptora mozaičara, čiji su radovi od kamena prepoznatljivi na svim meridijanima. Zbog toga je grad na Savi postao stjecište priznatih vajara.
Tako su skulpture „Forma koja se razvija“ i „Knjiga“ Andreja Mitevskog i Milije Čpajka, nastale na Prvom međunarodnom simpozijumu u kamenu, postavljene u parku pored savskog mosta, odnosno graničnog prelaza u Gradišci.
Bojan Vujinović ističe da su tokom simpozijuma nastala tri mozaika i dvije skulpture. Dva mozaika na slobodnu temu krase šetalište na Keju, dok je mozaik pod nazivom „Djeca Kozare“ postavljen na Trgu Čubrilovića.
Upravo murali, mozaici i skulpture daju umjetnički pečat Gradišci koja je dobila status grada prije dvije godine. Grad bez autentične umjetnosti je poput boema bez šešira ili pjesnika bez hrpe papira na stolu.
Izvor: mojasrpska.info | B. Grgić
