Kupovina diploma na našem području nije ništa novo, to se dešavalo i prije mnogo godina, a kako je to izgledalo 1962. godine opisao je Zoran Pejašinović, banjalučki istoričar.
Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
“DIPLOME ZA 3-3,5 HILJADE
(„Fabrike” od Stričića do Lijevča)
Javna je tajna da u se nekim školama banjalučke regije veoma lako dolazi do diploma. Kriterij je više nego blag, ispiti se obavljaju samo formalno, a ponegde se svjedočanstva otvoreno – prodaju. Iz Kotor Varoša je u nadležnu ustanovu u Banjoj Luci stigao dopis u kome se tvrdi da se to radi u Maslovarama, Šipragama i Vrbanjcima. Ali, nisu u pitanju samo ove škole i ova opština. Slični slučajevi zabilježeni su i u Gradišci, Čelincu i Ivanjskoj.
U Stričićima je otkrivena prava „fabrika svedočanstava”, a slične „pogone’’ imale su i neke lijevčanske škole. Svjedočanstva o završenim višim razredima osnovne škole davale su čak i četvorogodišnje škole (koje, dakle, i nemaju više razrede!). U komisijama su uglavnom početnici (u Stričićima možda u oba smisla – nap. Z. P.). Kandidatima se postavljaju uprošćena i previše sugestivna pitanja, a netačni i nepravilni odgovori ocjenjuju se pozitivnim ocjenama. Izdavanje diploma uzelo je toliko maha da u doba ispita banjalučke škole ostaju bez kandidata, a takve „fabrike svedočanstava’’ rade non-stop!
Neki rukovodioci su diplome, zamislite, i prodavali! Ustanovljeno je, tako, da je direktor škole u Liplju za diplomu uzimao 3-3,5 hiljade! Ali, on za to nije ni odgovarao! Da ironija bude veća, nakon otkrića tih radnji, preduzimljivi direktor je u Banjoj Luci upisao Višu pedagošku školu. Pretpostavljamo da je naumio proširiti djelatnost i na visoko obrazovanje.
Banja Luka, novembar 1962.
Z. Pejašinović”
Gradiskalive.com