U literaturu, u stihove napisane i objavljene od 1975. do 2025. godine, Ranko Gligić iz Gradiške smjestio je svoj svijet i život.
Knjiga “Sačuvano od zaborava” u izdanju “Art printa” iz Banjaluke je, kako je u uvodniku napisao Željko Galonja, ključ ljubavi za srce voljene osobe kojoj pisac poklanja zvjezdani svod iznad rodnog Miloševog Brda.
“Pjesnik je iz melanholije zakoračio u svijet imaginacije, u čaroliju snova i pjesme. Napisao je. Da imam san, i tebe u snu, nasmijanu, bio bih sretan”, naveo je Galonja u svom doživljaju pjesničke opsesije Ranka Gligića.
Autor knjige svoju preokupaciju pretočenu u stihove i rime objašnjava:
“To su sabrane pjesme, objavljene tokom 50 godina, u knjigama, zajedničkim zbirkama, u novinama, na radiju i drugim medijima. To je poezija, moja i još nečija sudbina, koju sam govorio na književnim susretima, u različitim prilikama. Sada sam sve stavio među korice, iste, jedne knjige.”
Opsjednut lirskim izrazom i potrebom da sumornu svakodnevicu pretoči u bisernu maštariju, kao prije 50 godina, Gligić obrazlaže svoje poruke i sebe samog:
“Knjiga govori o meni, ona je lirsko ogledalo moje duše, moj život satkan od ljubavnih stihova. Ljubav je uvijek i svagda pokretač, ona je smisao svega, i zato sam se opredijelio za takav poetski izraz.”
To su poglavlja nade, nastavlja priču u istom zanosu, poglavlja čežnje, strepnje, ali i razočarenja koje u mojoj poeziji ipak prerasta u uvjerenje da je ljubav svemoćna.
Poslije svega, Ranko Gligić ima svoj poetski zaključak, poruku o snazi pisane riječi:
“Poezijom iskazujem nedosegnuto, a u mašti prisutno i stalno.”
On je pjesnika u sebi prepoznao u osnovnoj školi. Na literarnom konkursu, dobio je nagradu za pjesmu “Domovina”, koja je objavljena u “Malim novinama”. Gligić se živo sjeća tog perioda.
“Bio sam učenik sedmog razreda u Gornjim Podgradcima. Moj nastavnik srpskohrvatskog jezika Đuro Arežina me je pohvalio i ohrabrio. Tada sam osjetio da je pisanje, prvenstveno poezije, moj usud, moja strast i moj svijet.”
Roman “Nevjesta”
Mnogo godina kasnije odvažio sam se da napišem i roman “Nevjesta”, objavljen 1976. godine u 30 nastavaka u “Glasu”, kaže Ranko Gligić.
“O čemu govori roman, ko su njegovi glavni likovi”, pitamo pisca.
“To je socijalna tematika. Radnja se odnosi na period seljačkih radnih zadruga u Potkozarju, u mome selu Miloševom Brdu. Na rasturanje zadruge, na njen nestanak uticala je jedna žena, koja je junak moga romana. Sporedni, ali važan, temelji lik je Aleksa začetnik, Aleksa koji je u zadrugu doveo fatalnu ženu i Aleksa nesrećnik, koji nije uspio sačuvati zadrugu.”
Ranko Gligić, po struci računovođa, koji iz svijeta brojki često prelazi u svijet slova, odlučan je da ovaj roman objavi u koricama knjige, jer je tematika i sada veoma aktuelna, uvjeren je pisac Kozare i Potkozarja, koji je u djetinjstvu slijedio Ćopića, kasnije Andrića pa Mešu Selimovića.
Pisac nekada i danas
Položaj pisca, pjesnika, u sadašnje vrijeme je nezahvalan. Malo je čitalaca, a još manje mladih odlučnih da iskažu svoj književni talenat, smatra Ranko Gligić.
“Ja i moja generacija živjeli smo za stih, za objavljenu pjesmu, za nastup u školi ili na narodnom saboru. Poezija je bila naša svetinja. Moderno doba donijelo je nove tehnologije, a knjigu gurnulo u zapećak. Međutim, vjerujem u povratak iskonskoj literaturi i knjizi.”
Jabuke rumene
Ispred mene vidik
širokih poljana
kupa se u suncu.
Mirisom tvoje kose
i zrelih plodova
jesen diše.
Zanesen
u sjećanja djetinjstva
s tvojim likom
u dragim vidicima
trčim stazom
prekrivenom
otkosom otave.
Rumene jabuke
njišu se,
jabuke tek uzrele
mame usne tvoje,
jabuke rumene
kao obrazi tvoji.
Ranko Gligić
Izvor: Nezavisne