Stvorena da bude otporna na sve pa i na nuklearni napad, podzemna vazduhopolovnu baza u Željavi ipak je izdahnula kad i Jugoslavija.
A nekoliko decenija kasnije, njeni su čađavi hodnici poligon za (avan)turiste.
U svoje zlatno doba ta je baza u kilometrima dugim tunelima mogla primiti desetine MiG-ova 21 sovjetske proizvodnje. U svakom je trenutku imala dovoljne rezerve vode, vazduha i struje, osigurane sa četvoro betonskih vrata teškima 100 tona.
Oko nje, pet pista za slijetanje protezalo se i u Hrvatsku.
“Bio je to pravi dosmet“, prisjeća se bivši pilot koji je osamdesetih gotovo deset godina radio u toj vojnoj bazi. “Bila je opremljena najboljom vojnom i civilnom tehnologijom“.
Kad je Jugoslavija iščezla u ratu početkom devedesetih vojna je baza uništena.
“Sve je spaljeno“, pripovijeda pilot. “Ostali su samo tuneli i zidovi“.
U narednim je godinama baza bila zaboravljena, privlačeći tek pokojeg turista u potrazi za jugoslovenskom ostavštinom.
A onda je 2016. godine jedan film sve promijenio. Vojna baza u Željavi poslužila je za snimanje filma “Houston, We Have a Problem!“, slovenačkog redatelja Žige Virca i (ponovo) postala poznata.
Procjenjuje se da otad njene mračne hodnike, goleme prostorije i opremu nagriženu rđom posjeti 150 hiljada turista godišnje.
Lokalni funkcioneri ulažu napore da bi barem dio od više stotina hiljada turista koji hrle u obližnji nacionalni park Plitvička Jezera uz dobar marketing privukli k sebi. U Željavi se već održavaju automobilske utrke, a smatraju i da bi bila savršeno mjesto za festivale, serverske sobe ili čak Muzej hladnog rata.
Dok se to ne ostvari, turisti sa svjetiljkom u ruci lutaju vlažnim hodnicima, vodeći računa o tomu kamo će zakoračiti.
“Radi se o inženjerskom čudu i suludo je da stoji zaustavljeno u vremenu”, sa zanosom govori zagrebački fotograf Angelo Virag.
Njegov rođak iz Perta u Australiji divi se toj “divljoj infrastrukturi, autentičnoj, netaknutoj već 30 godina“.
Hamdija Mesić iz obližnjeg Bihaća vezan je za to golemo zdanje, “ostavljeno na milost i nemilost vremenu. Takvo nešto ne postoji nigdje drugdje“.
Entuzijast za avione, nada se da će se ovo mjesto ponovno zaživjeti kao pista. Zagovara da se dvije piste na području BiH obnove, a san mu je ondje vidjeti aerodrom za pilote amatere.
Obnoviti ili ne, pitanje je raskola među turistima.
“Sviđa mi se baš kakvo jest jer nisu posvuda table koje vam govore kamo ići i što vidjeti“, objašnjava Maria Moreno, 33-godišnja španska dizajnerla interijera, dodajući da bi ovo mjesto “izgubilo svoj šarm kad bi postalo turistička atrakcija“, prenosi Jutarnji.hr.
Izvor: jutarnji.hr
