Gotovo je nepoznato, do sada, da su mnogi popularni likovi TV serija, filmova ili pozorišnih predstava scenariste Radoslava – Laleta Pavlovića nastali u selu Laminci, blizu Gradiške, gdje ovaj dramski pisac iz Beograda godinama stvara u svojevrsnoj samoizolaciji.
U tišini sela, na njivama i utvajima, pored jezera, među vrijednim mještanima Laminaca, Pavlović je pronašao inspiraciju. On je ovdje, pored ostalog, napisao scenario za TV seriju “Moj rođak sa sela”, čiji likovi su među njegovim komšijama stalna tema zapitkivanja i znatiželje.
Pavlović odavno sebe smatra Laminčaninom, jer ovdje boravi većim dijelom godine. To je njegova davno otkrivena oaza, daleko od svjetla velegrada, mjesto u kojem se, kako kaže, najbolje piše i najljepše živi.
Ljubav
Dugačak je spisak filmskih scenarija i drama koje je ovdje napisao. Među njima je “Pastorala”, ljubavna priča postavljena ljetos na repertoar “Grad pozorišta” iz Gradiške.
“Moj susret s Lamincima i ovim krajem desio se davno. Ja sam se prije 43 godine zaljubio u jednu lijepu ženu, najljepšu u bivšoj Jugoslaviji. Njen tata je bio pukovnik JNA, porijeklom iz Lijevče polja. On je imao kuću u Lamincima i ja sam tada, prije više od četiri decenije, prvi put došao ovdje i zavolio cijeli kraj. Od 1978. godine ja sam laminački zet”, otkrio je Lale Pavlović svoju vezu sa ovim selom blizu Gradiške.
On je, u vrijeme kada je najviše pisao, napustio mjesto urednika na RTS i došao ovdje. Prelomni trenutak dogodio se 1989. godine, kada je na duže prvi put došao u Lamince i tu osjetio njegovu magiju.
“Ovdje sam dosanjao dječački san, da živim u selu i da pišem. Beograd me baš mnogo i ne zanima; sve što sam želio u tom gradu, uradio sam. U glavni grad idem kada baš moram, zbog ljekarskih pregleda ili da potpišem neki ugovor”, otvorio je dušu veliki pisac, u razgovoru za “Srpskainfo”, na jezeru u Lamincima, gdje su mnogi, pa i on, pronašli mjesto za rashlađivanje i odmor.
Svakodnevica
“Ja sam Laminčanin i prihvaćen sam ovdje, poznaju me seljaci, tu sam davno postao domaći. Družim se s komšijama, razgovaramo o svakodnevnim, životnim temama. U ovom selu, koje istražujem vožnjom na biciklu, čarobna je priroda, zemlja je plodna, svuda sijeno, trave i cvijeće mirišu, povrće iz bašte ili voćke sa grana su sočni, kao nigdje”, opisuje Lale svoju svakodnevicu u pitomom i lijepom selu, gdje se mještani veoma intenzivno bave poljoprivredom.
Ipak, oni su veoma zainteresovani i za filmove i TV serije, za popularne likove čiji karakter je odredio njihov komšija Radoslav Pavlović.
“Moj djed je iz Gruže, seoskog kraja, tako da ja imam to vaspitanje, da smo svi isti, da smo normalni, da niko ne treba da se pravi važan, bilo kojim povodom. Oni znaju šta radim i čime se bavim, gledaju moje filmove i serije, vole “Rođaka sa sela” i pitaju me koješta u vezi toga. Meni je veoma drago, jer sam prihvaćen, pozdravljamo se, oni voze sijeno a ja bicikl, uvijek neko prolazi, maše rukom, pozdravlja, pita za zdravlje…”, slika Lale riječima, kao kistom, Lamince i svoje okruženje.
“Pastorala”
Smatra da lijevčansko selo nije izgubilo smisao, da se nije utopilo u loše navike modernog doba, gdje niko ni za koga ne mari nego živi u svome svijetu.
“Ovdje se svi javljamo jedni drugima, družimo, volimo, pomažemo… Oni pitaju, da li ti poznaješ Brenu, Dragčeta, Rajka, kakvi su oni privatno, kakvi su ljudi, kako se ponašaju, da li su veseli, piju li, da li su vjerni svojim ženama… Lik Dragčeta nastao je baš ovdje u Lamincima, među ovim mještanima. Moje komšije zanima takozvani žuti dio svijeta poznatih, a mene poljoprivreda. Ovdje imam voćnjak, jabuke, trešnje, šljive, mnogo stabala, potom bujan i čaroban ružičnjak moje žene, kojeg čuvam i zalijevam.Taj mir me najviše opčinjava”, priča Pavlović o Lamincima i svojim komšijama.
Njihove odnose i interesovanja smjestio je u pozorišnu predstavu “Pastorala”, koju su nedavno, na otvorenoj sceni pored Save u Gradišci, izveli mladi glumci iz Banjaluke i Gradiške – Dragana Ilić, Anando Čenić, Smiljana Marinković i Svetozar Babić, a režirao Draško Vidović.
Predstava je o dva mlada para, sa sela i iz grada. Oni u atmosferi Ilindanskog zbora u Lamincima uživaju u ljubavnom zanosu i mladalačkoj energiji. To je priča o ljubavi, zaigranosti, o tradiciji i životu na selu, njegovoj ljepoti i prirodi kao iskonskom rajskom mjestu.
“Mladi glumci su odlično odigrali uloge i fascinantnom energijom uspostavili vezu s publikom. Oni su, zajedno sa starijim kolegama Draškom Vidovićem i Admirom Mešićem, pokazali da, uprkos epidemiji i drugim nedaćama, mogu pripremiti dobru predstavu i vratiti pozorišnu publiku”, kazao je Pavlović, nakon veoma uspješne predstave po njegovom tekstu kojeg je, bez naknade, ustupio “Grad pozorištu”.
Kulturna scena
On vjeruje da će se i ova predstava dugo igrati. Poznati dramski pisac takođe je rekao da u Gradišci postoje uslovi za snažniji iskorak u kulturi, organizovanjem pozorišnih susreta, filmskih i muzičkih festivala.
“Gradiška ima odlične uslove za veću, značajniju ulogu u kulturi Republike Srpske i cijele ove regije. U gradu postoje javne ustanove, muzička škola, Kulturni centar, muzej, biblioteka, pozorište s idealnim mogućnostima koje treba iskoristiti. Prepoznao sam tu energiju kod mladih umjetnika i to treba iskoristiti, dati svemu političku odnosno materijalnu podršku”, smatra poznati pisac koji je sve više prisutan u svijetu kulture i umjetnosti grada na Savi.
U hladovini stoljetnih stabala, pored bajkovitog jezera, blizu njegove kuće u Lamincima, Pavlović je komentarisao i sadašnju filmsku i pozorišnu scenu Srpske i Srbije. Pohvalio je interesovanja za teme o Kozari i Jasenovcu, film “Dara iz Jasenovca” kao najveći doprinos toj temi, poslije mnogo godina i davno snimljenog filma “Kozara” Veljka Bulajića.
“Svaki film i svaka priča o velikom stradanju Kozarčana u Drugom svjetskom ratu je važna i potrebna. To je nepresušno vrelo istorije sa kojeg treba pojiti mlade generacije”, kazao je Lale Pavlović.
Serije bez poruke
On ipak ima mnogo zamjerki na sadašnju produkciju u Srbiji, te izbor tema i način prikazivanja vlastite istorije.
“Ovo je jedna opšta nemoć, mislim prevashodno na desetak serija u kojima niko ne radi ništa i ne šalje jasnu poruku ni o čemu. Tema su velike novčane sume, koje se vrte, i gdje sve počinje i završava novcem. U Srbiji je prošle godine na snimanje serija potrošeno 38 miliona evra, što je veoma značajan iznos. Nažalost, polovina tog novca vraća se tamo odakle je dat, a ne ulazi u realne troškove. Za glumce i honorare potroši se desetak procenata, što je porazan odnos”, kazao je Pavlović.
Ukazuje da se promijenio duh vremena i da su ideali sada sasvim drugačiji.
“Osamdesetih godina su Danilo Lazović, Žarko Laušević, Dragan Bjelogrlić, Anica Dobra i drugi glumci s kojima sam sarađivao imali želju da učinu nešto bolje, da pokažu iskonsku želju za uspjehom. Oni su se usuđivali da vlastima stave prst u oko. Današnje njihove kolege isključivo se bave honorarima, uopšte ih ne zanima šta i kako rade, da li je to vrijedno ili ne, nego koliko će da naplate. Nažalost, drugo je vrijeme, drugi ideali”, pojasnio je Pavlović svoj stav o filmskom svijetu prije nekoliko decenija i sada.
Pupin
On je prije nekoliko godina, po zahtjevu TV Vojvodine, ovdje napisao i scenario za film o Mihajlu Pupinu, ali snimanje još nije izgledno. Ovog pisca, fasciniranog velikim naučnikom i diplomatom, koji je uradio mnogo za Srbiju i za čovječanstvo, to je razočaralo.
“Tri godine sam radio scenario, zaljubio se u tu ličnost, jer veću nisam prije sreo u istraživanju velikih tema. Nikada niko kao Pupin. On je apsolutni fenomen i zato sam razočaran što je moj scenario na čekanju prilike za ekranizaciju”, otvoreno je o svojim emocijama izazvanim velikim temama za “Srpskainfo” govorio Radoslav – Lale Pavlović.
Dramski opus
Radoslav – Lale Pavlović napisao je drame za beogradska pozorišta „Muke po Živojinu“, „Braća po oružju“, „Život Jovanov“, „Moja draga”, „Čaruga“, „Mala“, koja je odmah 1990. dobila i filmsku verziju.
Osim drame “Savremenik”, na početku njegovog uzleta u svijet popularnih pisaca, Pavlović je napisao predstavu „Šovinistička farsa“ sa Predragom Ejdusom i Josifom Tatićem u glavnim ulogama, koja je imala četiri nastavka i izvedena 1.800 puta.
Autor je scenarija za filmove „Piknik u Topoli“, „Stepenice u nebo“, „Živeti kao sav normalan svet“, treći dio filmskog ciklusa Lepe Brene „Hajde da se volimo“, „Balkanska pravila“, „Volim te najviše na svetu“…
Izvor: srpskainfo.com | Autor: Milan Pilipović
