Cookie Consent by Free Privacy Policy website

Banjalučanka otpisla kćerku i zeta: Odricanjem u novinama i danas kažnjavaju najbliže

Odreći ću te se preko novina, rečenica je koju su mnogi u naletu bijesa izgovorili glasno prijeteći djeci, supružniku ili nekom bliskim rođaku, ali samo rijetki to su sproveli u djelo, poput jedne Banjalučanke koja je upravo na taj način izabrala da kazni i javno otpiše kćerku i zeta.

U davnim vremenima, kada su čast i ugled imali veliki značaj, odricanje bližnjih preko novina bila je učestala pojava, ali u 21. vijeku takvi radikalni potezi ipak su rijetkost.Međutim, na stranicama “Glasa Srpske” juče je osvanuo oglas u kojem se jedna Banjalučanka odrekla kćerke i zeta ne navodeći razloge tog čina.Sociolog Ivan Šijaković kaže za “Glas” da gestovi poput tog imaju dugu tradiciju te da proizlaze iz visokog stepena nezadovoljstva, srdžbe, ljutnje i ozlojađenosti.

“Riječ o simboličnom gestu, prijetnji roditelja prema neposlušnoj djeci i to sa naglaskom na odricanje u novinama koja je u ranijem periodu bila način da se dopre do širokih narodnih masa. Prenosi se usmeno sa generacije na generaciju i više je fiktivna nego stvarna”, priča on.

Šijaković dodaje da se prije pola vijeka ovom činu pribjegavalo radi zaštite časti, javnog morala i ugleda, dok je to sada najčešće posljedica narušenih međuljudskih odnosa.

“To je najteža odluka koju jedan roditelja može donijeti i veliki udarac za dijete, jer svako u okruženju može upirati prstom u njega i reći ovo je onaj kog se majka odrekla”, govori Šijaković.

Da je odbačenost od roditelja za dijete, bez obzira na uzrast, veliki udarac tvrdi i psiholog Aleksandar Milić.

“Čin odricanja za djecu može biti najviši stepen traumatizacije, odnosno narušene emocionalne povezanosti i visok nivo duševne patnje. Praksa je pokazala da su djeca koje se odreknu roditelji više traumatizovana od onih kojima otac i majka umru. Ukoliko su djeca mala odbačenost će unijeti smetnje u zdravom odrastanju, a kada su u pitanju odrasle osobe, trauma može čak biti i izraženija, jer su odrasli svjesniji tog čina”, objašnjava Milić za “Glas”.

On ističe da se u praksi na slične poteze roditelji odlučuju kada je dijete narkoman, kockar, neradnik ili kada otac ili majka boluju od poremećaja ličnosti.

“To rade roditelji vođeni floskulom: “Dajte mi dobro dijete pa ću biti dobar roditelj”, ali otac i majka moraju shvatiti da je ponašanje djeteta posljedica njihovog djelovanja, jer roditelji su ti koji vaspitavaju i podižu svoju djecu i dužni su da im pomognu, bez obzira na probleme i teškoće koje izazovu”, navodi Milić.

Sličan slučaj desio se i prije pet godina kada se jedan Laktašanin putem oglasa u “Glasu Srpske” odrekao bratanice navodeći da je ne priznaje za rodbinu, ali o detaljima svog čina nije želio javno govoriti.

Bez pravne težine

Advokat iz Banjaluke Miljkan Pucar objašnjava da javno odricanje nema pravnu težinu, već isključivo moralnu.

“Da bi taj čin proizveo neke pravne posljedice potrebno je sačiniti pravni akt, testament o prenosu imovine ili neki drugi ugovor kojim bi bilo navedeno iz kojih razloga se stranka odriče djeteta i osporava mu nasljedstvo. U drugim situacijama, izuzev nasljeđivanja, odricanje ništa ne znači”, pojašnjava Pucar i dodaje da se isključivo na osnovu oglasa u novinama ne može osporavati nasljedstvo osobi koje se srodnik odrekao.

Izvor: Glas Srpske
6,700FansLike