Dino Kričković iz Kozarske Dubice pobjednik je literarnog konkursa koji je povodom Savindana organizovala Srpska pravoslavna crkvena opština Prijedor.
Dino je maturant Elektrotehničke škole iz Prijedora.
Njegov rad prenosimo u cijelosti.
“Stojim pred ikonom Svetog Save”
Stojim pred ikonom Svetog Save, u tišini sobe ispunjene mirisom tamjana i svjetlošću svijeće koja plamti. Prostorija je mala, ali kao da u sebi nosi beskraj. Ikona je stara, okvir malo nagrizen vremenom, ali lik Svetitelja blista kao da je tek naslikan. Njegove oči, duboke i pune topline, kao da čitaju najskrivenije tajne moga srca. U tom pogledu nalazim utjehu i snagu, odraz božanske mudrosti i beskrajne ljubavi.
Razmišljam o tome ko je bio Sveti Sava. Princ, monah, duhovni vođa – ali i mnogo više od toga. Njegov život bio je put koji je tražio najveću moguću hrabrost. Odustao je od bogatstva i udobnosti dvora da bi krenuo u nepoznato, da bi služio Bogu i svom narodu.
Šta ga je to vodilo? Kakva je to sila u njemu gorjela? Možda je to bila ona ista sila koja danas pokreće sve nas kada se sjetimo njegovog lika – sila ljubavi, vjere i vječne nade.
Dok stojim pred ikonom, priče o njegovom životu ispunjavaju mi misli. Vidim mladića koji je odlučio da napusti raskoš dvorca i krene u svetogorske manastire da traži smisao izvan prolaznog bogatstva. Vidim monaha koji je svojom mudrošću, smirenošću i dobrotom osvojio srca i prijatelja i neprijatelja. Vidim duhovnika koji je postavio temelje srpske crkve, ali i učitelja koji je znao da budućnost jednog naroda zavisi od znanja, pravde i sloge.
Sveti Sava nije bio samo svetitelj, nego i uzor, simbol ljubavi i žrtve za više ciljeve. Njegov život i djela uče nas da budemo hrabri, da tražimo istinu i da vjerujemo u bolje sutra. Njegova snaga leži u tome što je shvatio da je prava vrijednost u davanju, u ljubavi prema bližnjima i u služenju Bogu.
Sveti Sava je naš putokaz, naš vodič, naš zaštitnik i vječni uzor. Stojim pred njim ispunjen zahvalnošću i ljubavlju. Njegov lik, tako miran i snažan, kao da mi šalje poruku. Njegova ruka, koja izgleda kao da blagosilja, obavija me osjećajem sigurnosti i podrške. A njegove riječi, iako neiskazane, odzvanjaju u mom srcu: „Budite hrabri, vjerujte u sebe i u druge. Ne bojte se prepreka, jer snaga leži u slozi, ljubavi i istini. Znanje i vjera vaš su najveći oslonac“.
Sjećam se njegovih podviga – školâ koje je podizao, crkvi koje su postale duhovna ognjišta naroda, knjigâ koje su širile svjetlost u vrijeme tame. Koliko je samo vjere bilo u njegovim riječima, koliko je nade ulio u srca svoga naroda! Njegova djela su nam ostavljena kao dragocjeni darovi, putokazi koji nas vode ka istini i svjetlosti.
Dok ga gledam, čini mi se da njegove oči oživljavaju. Kao da mi govori: „Ne boj se, dijete. Nauči da voliš, nauči da praštaš, nauči da vjeruješ u dobro. Njeguj svoje znanje, jer ono je najveće blago koje imaš. Pomaži drugima, jer samo tako će tvoje srce ostati čisto“. Njegove riječi odzvanjaju u meni kao eho koji ne prestaje, kao melodija koja daje smisao mom postojanju.
Molim se pred njegovim likom. Molim se za snagu da budem bolji čovjek, da čuvam vjeru i poštujem nasljeđe koje je ostavio. Želim da budem dostojan njegovih ideala, da u svom životu pronađem put kojim je i on koračao. Njegov život nije bio lak, ali je bio ispunjen smislom.
Sveti Sava me uči da budem hrabar, da vjerujem u svoje mogućnosti, ali i da vjerujem u ljude oko sebe. Uči me da ne odustajem pred preprekama, da se borim za pravdu i dobro, da se trudim i da budem bolji svakim danom. U njegovim riječima nalazim snagu da razbijem svoje strahove i pobijedim slabosti koje me sputavaju.
Dok stojim u tišini, osjećam da me obavija neobična svjetlost, ona koja se ne vidi očima, već ona koja dolazi iznutra, ona koja se osjeća dušom. To je ista ona svjetlost koju je Sava širio kroz svoj život i koju polako otkrivam u sebi. Zahvaljujući njoj, osjećam mir i snagu da koračam dalje. Znam da nikada nisam sam, jer nasljeđe Svetog Save živi u meni i u svakom ko poštuje vjeru, istinu i ljubav.
Sveti Savo, ti koji si bio svjetlost u vremenima tame, molim te, vodi me svojim putem. Pokaži mi kako da istrajem, kako da ostanem na putu istine i ljubavi, kako da pobijedim sve prepreke u životu. Stojim pred tobom, sa nadom i vjerom u srcu, vjerujući da će moj trud, moja ljubav i iskrenost učiniti da budem dostojan tvoga imena i tvojih ideala.
Dino Kričković IV1
JU Elektrotehnička škola Prijedor
Gradiskalive.com
